hrvatski

Moralne posljedice europskih, korporativnih bankrota: studija slučaja Parmalat. Hermeneutika 'jedne' sumnje

Zato što ekonomija, promatrana kao (1) partikularna znanstvena disciplina – „teorija“ i (2) (poslovna) „praxa“ (J. M. Keynes), objektom istraživanja fokusirana na stvaranje i oblikovanje tržišta robâ i uslugâ diktiranoga „nevidljivom rukom“ (A. Smith) sa ciljem akumuliranja dobiti u svrhu ne samo o(b)drža(va)nja nego i umnožavanja (temeljnog) kapitala do točke u kojoj se kumulativna vrijednost „dobiti“ transponira u red tzv. 'viših' „monetarnih vrijednosti“ (M. Friedmann), a promatrano kroz povijest filozofije, nije, može se tvrditi, nikad bila ‘ozbiljnim’ predmetom filozofijskih istraživanja... Potonje se posebice tiče njezinih ontoloških temelja, implicite sadržanih u Hedeggerovoj hermeneutičkoj formulaciji „vremenosti“ shvaćene kao ekstatične strukture „brige“ (njem. Sorge), odnosno, „zabrinutosti“ (Ch. Taylor) za naš „modernitet“ koji se u egzistencijalnom pogledu našao „pod unakrsnim pritiskom“ (I. Raguž) „triju zla“ (F. Nietzsche): kapitalističkom „pohotljivosti“, političkim „vlastoljubljem“ i kulturnim „častohlepljem“ ; zato nastaju „narativi“ nalik našem „Parmalatu“. Svrha ovog elaborata jest istražiti, ukazati i protumačiti dvoje: (1) relevantnost i neizbježnost filozofskog mišljenja u ekonomskoj znanosti (i praksi) kao i (2) detektirati „anomalije“ (Th. S. Kuhn) u poslovanju nekadašnjeg talijanskog, prehrambeno-proizvodnog giganta „Parmalat“, koje su tu glasovitu kompaniju 'bacile' u poslovno- upravljačku krizu, koja je posljedično rezultirala bankrotom koji je zacrtao budućnost europske korporativne politike ; 'Nietzscheove' „Evrope što sumnja u sve“. Naša je teza da postoji određena veza između Nietzschea i Parmalata koju se ovdje, u nastavku, želi istražiti.

korporativna politika upravljanja, "Parmalat", moć(i) (-biti), Friedrich Nietzsche, Martin Heidegger

nije evidentirano