hrvatski

Mjere opreza u kaznenom postupku – prijepori oko samostalne opstojnosti i trajanja te druga otvorena pitanja

I dok s jedne strane istražni zatvor kao najteža mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika okupira, s razlogom, znanstvenu misao teoretičara kaznenog procesnog prava, mjere opreza, čija je primjena uvjetovana postojanjem istražnozatvorskih razloga iz čl. 123. ZKP-a, nisu sustavno obrađivane u domaćoj znanstvenoj i stručnoj literaturi. Pojedini slučajevi iz sudske prakse posljednjih nekoliko godina aktualizirali su pitanje samostalne opstojnosti i trajanja mjera opreza, a ti su prijepori dobili svoj epilog u posljednjim izmjenama i dopunama ZKP-a 2019. godine tako što su izrijekom uvedene samostalne mjere opreza koje se mogu primjenjivati i nakon što su prema okrivljeniku protekli najdulji rokovi istražnog zatvora. Zakonodavac je pritom diferencirao pravne posljedice za slučaj nepridržavanje mjera opreza ovisno o tome jesu li određene kao zamjena za istražni zatvor ili kao samostalne mjere te se nepridržavanje potonjih predviđa kao posebno kazneno djelo. Takvo rješenje otvara pitanje prikladnog i pravodobnog sprječavanja opasnosti koja se mjerama opreza htjela otkloniti. Osim toga zakonodavac se do sada nije intenzivnije bavio pitanjem učinkovitog osiguranja okrivljenikove prisutnosti, odnosno sprječavanja bijega nakon donošenja osuđujuće presude kod izrečene kazne zatvora do pet godina te su neki recentni slučajevi poduprli potrebu iznalaženja novih zakonodavnih rješenja. Vodeći računa o svemu rečenom, autorice u radu obrađuju institut mjera opreza s teorijskog, normativnog i komparativnog aspekta, uz analizu domaće sudske prakse, kako bi se identificirali ključni problemi u primjeni mjera opreza te predložila rješenja koja bi pridonijela otklanjanju barem dijela postojećih prijepora.

kazneni postupak, istražni zatvor, mjere opreza, razmjernost

nije evidentirano