hrvatski

Odgovoran pred sudbinom_ Petar Šegedin

Od Priče objavljene 1939. s legitimitetom Krležina Pečata pa do naših dana, stvaralaštvo Petra Šegedina privlači pozornost čitalačke javnosti i književne znanosti. Osim kompleksima tema kojima se bavio, razloge postojanom interesu valja tražiti i u izazovnosti spisateljskih postupaka kojima je cijeloga ljudskoga i književnoga vijeka legitimirao poziciju pisca kojemu je pisanje/umjetnost najdublji izraz slobode i društvene odgovornosti. Uvijek i do kraja svjestan obveza koje pisanje i pisac imaju pred sudbinom, kako svojom osobnom tako i onom kolektiva kojemu pripada, književnom riječju – uvijek sa snagom estetičke i etičke kategorije – Šegedin je ustrajno branio pravo na slobodu i na izbor, a protiv svih ograničenja što ih je vrijeme svojim ideološkim praksama nametalo. I kada je na Ljubljanskom kongresu 1949. govorio o slobodi stvaranja, i kada je hrvatskih sedamdeset branio pravo naroda na svoj izbor i put ili pak devedesetih i uoči domovinskoga rata, Šegedinov je glas bio izraz duboke i iskrene moralne i ljudske odgovornosti. I po cijenu vlastite isključenosti, ustrajan i uspravan u svojemu ljudskom i spisateljskom odabiru, nije htio niti je mogao pristati na diktate 'nakaradnih ideologija' pa je s etiketom 'trajno opasnog pisca' bio prisiljen na šutnju. To je umnogome utjecalo i na njegovu osobnu i na sudbinu njegove književnosti, čije su stranice s vremenom nametnule ne samo kao trajna tema, već i kao obveza hrvatske književnosti i njezine znanosti.

Šegedin, odgovornost, sudbina

nije evidentirano