hrvatski

Stanko Vraz, pjesnik u vremenu budnica

Za života Vraz je smatran pravim lirskim pjesnikom. Zbog svoje vanjštine, melanholične i zaljubljive naravi posebno je bio omiljen u ženskom krugu hrvatskih preporoditelja. Zbirka Đulabije, objavljivana u Danici tijekom 1835., a dijelom u knjizi 1840. – u cijelosti tek posmrtno – posvećena je Ljubici Cantily (Juliji Kantilić) ; zbirka je pisana krakowiakom – oblikom poljske šesteračke pučke pjesme od dva katrena – popularnim i u drugim slavenskim narodima, a slovila je kao “ljubavni priručnik ilirske omladine”(Frangeš). Pišući Đulabije Vraz pokazuje i svoje pjesničke uzore ; to su: “bašta narodne poezije” i stara klasična te nova germanska i romanska poezija. Unatoč tim vidljivim utjecajima, Đulabije nisu konstrukcija nego “duboko proživljena i uzorna romantička lirika” u kojoj se “ljubav i smrt spajaju u jedno, a bol pjesnikova sklada se u ljubav prema domovini i cjelokupnom čovječanstvu” (Frangeš). Vraz je objavio: Glasi iz dubrave žeravinske (1841.) i Gusle i tambura (1845.), knjige izvorne i prijevodne lirike. Prva je ispunjena baladama i romancama, a u drugoj Vraz u hrvatsku književnost uvodi gazelu (pjesme istočnjačkog podrijetla). Balade (povjestice) i romance pisao je prema motivima iz narodnog pjesništva.

Vraz ; pjesnik ; domoljubne pjesme

nije evidentirano