hrvatski

Isto i različito: varijacija na mediteranstvo kao hrvatsku književnu temu

O hrvatskom nacionalnom identitetu nije uputno govoriti bez spomena mediteranstva kao jedne od odrednica njegove troslojne naravi. Uz europsku/srednjoeuropsku i balkansku, sredozemstvo je po mnogima – težinom materijalnog i duhovnog kapitala – najdublje upisano u nacionalnu prepoznatljivost vidljivu podjednako u književnosti, filozofiji, kulturi, ali i u mnoštvu sadržaja 'male povijesti'. S pravom se može govoriti o 'blagodatima središta svijeta', kako negdje pročitah, koje na svoj način uvjeravaju da (davni) Hegelov 'povratak na jug' nije tek retorički ornatus nego (imperativna) potreba drukčijeg razumijevanja mediteranstva u igrama moći što ih (agresivna) globalizacijska filozofija nameće. Iako zahvaćen složenim procesima svakovrsnih mijena koje dramatično (pre)oblikuju našu stvarnost i njezinu društvenu filozofiju, kulturno naslijeđe Mediterana bez sumnje je duboka egzistencijalna odrednica cijeloga hrvatskoga narodnog bića, a književnost jedno od prepoznatljivih lica. Svejedno je li to naslijeđe predmnijevano iz univerzalne/europske dioptrije ili pak lokalne, (velo)varoške perspektive, kakvim njegov imaginarij npr. kontekstualizira Kudrjavcev ispisujući govorom o Mediteranu "opomenu prostoru i ljudima koji su iskreno i radosno sudioništvo života žrtvovali varljivim obećanjima velikih ideja, odričući se pri tome svega onoga što ih je činilo posebnima i prepoznatljivima u njihovoj ljudskoj naravi. Dolazak na more – na kojem "narodu nikada nije trebao tumač", kako veli pjesnik – bez sumnje je sudbinski i sudbonosno odredio svekoliki život Hrvata u "najvećem (blagotvornom) prizorištu duha, kultura i naroda" . Slamnig s pravom ističe da je upravo otvorenost moru uvjetovala dijalog sa susjedima, bližnjima i daljnjima ; upoznavši ih, iskustva njihovih kultura i civilizacija preuzeli su i prenijeli u vlastiti zavičaj. Prihvativši naime kršćansku civilizaciju, a pjesnik bi rekao "Božjim perom i Božjim perorezom urezanu sudbinu" , Hrvati su prigrlili i kulturu knjige i slova. Grčko-latinska tradicija, humanistički latinitet i svjetovna renesansa obogatili su hrvatske prostore novim idejama i poticali samosvojan rast hrvatske knjige i književnosti. Pisana književnim standardom i trima narječjima, svoje korijenje hrvatska književna kultura ima u kamen grčkim jezikom uklesanim tekstovima, u bogatoj tradiciji srednjovjekovnih kronika i legendi, misala i brevijara, svetačkih hagiografija i legendarija, u književnoj duhovnosti renesansnih dalmatinskih komuna, u bogatoj i neprekinutoj tradiciji pučke kulture i kulturne pismenosti, u izvornim književnim nastojanjima i neprekinutom dijalogu sa svojim mediteranskim, srednjoeuropskim i europskim svijetom.

Mediteran, pjesništvo, Petar Gudelj

nije evidentirano