hrvatski

Mjesto i značaj nekliničkih bolničkih centara u liječenju bolesnika s malignim bolestima u Republici Hrvatskoj

Uvod: U Republici Hrvatskoj zdravstvena zaštita oboljelih od malignih bolesti provodi se u kliničkim bolničkim centrima te u općim i županijskim bolnicama. 52% stanovništva RH živi u županijama koje imaju kliničke bolničke centre (Osječko-baranjska županija – KBC Osijek, Primorsko-goranska županija – KBC Rijeka, Splitsko-dalmatinska županija – KBC Split te Grad Zagreb i Zagrebačka županija - KBC Zagreb, KBC Sestre milosrdnice). 18% stanovništva RH nalazi se u županijama čije bolnice nemaju organiziranu onkološku djelatnost dok 30% stanovništva RH onkološku skrb i liječenje mogu realizirati u svojim županijama, odnosno županijskim i općim bolnicama. Neklinički centri u RH u kojima se liječe oboljeli od malignih bolesti su abecednim redom: Županijska bolnica Čakovec, Opća bolnica (OB) Dubrovnik, OB Karlovac, OB Koprivnica, OB Pula, OB Slavonski Brod, OB Šibenik, OB Varaždin, OB Zadar. Metode: U nekliničkim centrima tijekom 2018. godine onkološku djelatnost obavljalo je ukupno 36 liječnika: 12 subspecijalista internističke onkologije, 9 specijalista onkologije i radioterapije, 12 specijalizanata internističke onkologije te 3 specijalizanata onkologije i radioterapije. Projekcijom plana za 2024. godinu ( sukladno odobrenjima Ministarstva zdravstva i sistematizacijama radnih mjesta) ukupno 50 specijalista internističke onkologije kao i specijalista onkologije i radioterapije skrbilo bi o oboljelima od malignih bolesti u svojim županijskim bolnicama. Rezultat: Aktivno onkološko liječenje sistemskom terapijom u nekliničkim centrima provodi se kroz dnevnu bolnicu (ukupno 101 kreveta/fotelja za aplikaciju terapije) kao i kroz stacionarne boravke na odjelima (ukupno 81 bolnička postelja). Najčešća tumorska sijela koja su zahtijevala onkološko liječenje su karcinom dojke, karcinom pluća, karcinom prostate, kolorektalni karcinom i karcinom ovarija. Većina nekliničkih centara odluke o liječenju donosi putem multidisciplinarnih timova. Najzastupljeniji su tim za bolesti dojke, tim za kolorektalni karcinom, tim za maligne bolesti pluća te tim za urogenitalne tumore. Ustanove koje nemaju pojedine multidisciplinarne timove ostvaruju suradnju s kliničkim centrima. Zaključak: Neklinički onkološki centri neizbježan su i važan čimbenik u liječenju malignih bolesti u RH. S obzirom na raspodjelu stanovništva RH kao i specifičan zemljopisni položaj i izgled RH ovi centri predstavljaju neizostavan segment onkološke mreže u visoko kvalitetnom zbrinjavanju oboljelih od raka.

neklinički bolnički centri, maligne bolesti, RH

nije evidentirano