hrvatski

Metoda automatske detekcije naglašenih riječi u zvučnom zapisu

Prozodija je važan aspekt govora jer poboljšava informativnost izgovorenog. Jedan segment prozodije uključuje naglašavanje riječi kojim se ističe važnost jedne riječi u kontekstu sadržaja onoga što je izgovoreno, čime se može utjecati i na semantiku tog sadržaja. U tekstu, međutim, taj je aspekt izgubljen, pa je time izgubljena i ta dodatna informativnost napisanog sadržaja. Cilj ovog rada bio je istražiti mogućnosti automatskog vraćanja informacija o naglašenim riječima u tekst koji je spremljen kao podnatpis ili transkript. To se željelo postići bez upotrebe potpuno automatskog sustava za prepoznavanje govora. Naglašenost riječi analizira se kroz tri dimenzije: pojačani intenzitet, povišeni ton, produljeni (usporeni) izgovor. Vraćanje ovih informacija u tekst obogaćuje njegovu informativnost, dok istovremeno, s tehničke strane, takav tekst zahtijeva puno manje memorijskog kapaciteta od zvuka, pa u tom obliku može biti pogodan tamo gdje postoji potreba za spremanjem velikih količina podataka, kao što je arhiviranje ili računalno pretraživanje. Isto tako, ovako obogaćeni tekst može biti koristan za osobe s oštećenim sluhom ili gluhonijeme osobe jer bi se njima na ovaj način olakšalo razumijevanje sadržaja time što bi im se približio izvorni oblik onoga što je i kako je bilo izgovoreno.

prozodija ; prepoznavanje govora ; naglašavanje riječi ; podnatpis ; intenzitet ; frekvencija ; ton

nije evidentirano