hrvatski

Generiranje atmosferskih vrtloga nad područjem Jadrana

Rad obrađuje važnu temu za analizu i prognozu vremena na našem području - generiranje vrtloga u zavjetrini Alpa s posebnim naglaskom na moguću genezu ciklone na Jadranu. U dosadašnjem istraživanju tom problemu nije posvećivano dovoljno pažnje, a sinoptičke analize u pravilu ne raspoznaju zavjetrinsku ciklogenezu srednjih razmjera nad Jadranom. Nakon uočene ciklogeneze u zapadnom Sredozemlju, istraživači putanja ciklona, ali i mnogi sinoptičari u operativi, pripisuju pojavu jadranske ciklone pomaku đenovske ciklone na to područje. Međutim, novija istraživanja procesa srednjih razmjera na tom području ukazuju na generiranje jadranske ciklone kao podsinoptički proces i zahtijevaju novi pristup toj problematici. Cilj je ovog rada da objektivnom analizom objasni podsinoptičke procese pri generiranju vrtloga na Jadranu koji se mogu razviti u ciklogenezu. Interpolaciona metoda za razdvajanje pojedinih gibanja različitih razmjera ovdje je po prvi puta primijenjena na prizemna polja i koristi podatke s brojnih sinoptičkih postaja, pa je modificirana u odnosu na ranije radove, gdje je korištena za analize 850 hPa i viših razina na osnovu mnogo rjeđih radiosondažnih (TEMP) podataka. Objektivnom analizom je pokazana važnost ageostrofičkih procesa koji nastaju prolaskom fronte preko Jadrana, ili pak frontogenezom uz izrazita konvergentna strujanja, i sekundarnom cirkulacijom okomitom na frontu. Analiza polja vjetra i tlaka ukazuje da se centri ovih polja ne podudaraju, što označuje prisutnost izrazitih ageostrofičkih gibanja i akceleracije uslijed procesa prilagođavanja polja vjetra i tlaka. Ti se procesi manifestiraju u generiranju atmosferskih vrtloga koji se u povoljnim prilikama mogu razviti u ciklonu. Jačanje ove ciklone i njeno gibanje duž Jadrana na jug ovise i o termičkim procesima i topografskim efektima. Pokazano je da pojava koja prati ciklogenezu na Jadranu predstavlja dipol u poljima tlaka i temperature, s hladnom anticiklonom srednjih razmjera u Panonskoj nizini i u navjetrini Dinarida. Takva dipolarna struktura je već uočena u većim razmjerima pri alpskoj ciklogenezi uslijed blokiranja hladnog zraka u navjetrini Alpa. U prilog zaključku o stvaranju ciklone srednjih razmjera na sjevernom Jadranu, odvojene od đenovske ciklogeneze, govore i rezultati o istovremenoj pojavi ove dvije ciklone koje su iz tih razloga nazvane blizankama. S obzirom na zaključak da je jadranska ciklogeneza posljedica generiranja vrtloga frontogenetičkim procesom, očito mehanizmi nastanka ciklona-blizanki nisu isti. Iako su obje nastale istim procesom velikih razmjera - blokiranjem hladnog zraka u navjetrini Alpa te odvajanjem struje oko Alpa i deformacijom frontalne zone prilikom prolaza preko Alpa - procesi koji odlučuju o genezi tih ciklona su različiti. Glavna karakteristika jadranske blizanke je u većini slučajeva njezin podsinoptički razvoj. Tom razvoju doprinosi i konvergencija vjetra u prizemnom sloju pod utjecajem toka bure u relativno suhoj atmosferi ili jači razvoj vlažnim dijabatskim procesom uslijed advekcije vlage u slučaju jače razvijene ciklone u zapadnom Sredozemlju. Konvektivni procesi u kojima se generira vrtlog procesom sličnim CISK mehanizmu mogu (ali ne moraju) dovesti do ciklogenetičkog procesa nad Jadranom. Utjecaj visinskih procesa na razvoj prizemnih ciklona tako|er je različit. Jadranska ciklogeneza ukazuje na izraziti utjecaj anomalija potencijalne vrtložnosti u donjoj troposferi. Međutim, u slučaju jačeg blokiranja hladnog zraka u navjetrini Alpa anomalije potencijalne vrtložnosti u višoj troposferi imaju dominantan utjecaj na razvoj obje ciklone i konačno njihovo spajanje u jednu duboku ciklonu nad južnim Jadranom.

mezoskalni vrtlog; jadranska ciklona; ageostrofički procesi; objektivna analiza; potencijalna vrtložnost

nije evidentirano