hrvatski

Implikacije aktualnih odgojno-obrazovnih politika i ostvarivanje prava učenika s teškoćama u razvoju na odgojno obrazovno uključivanje uz profesionalnu podršku

Prema Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske, do 2030. godine kvaliteta odgojno- obrazovnog sustava i njegova koherentnost pretpostavlja, među ostalim, sustav koji je prožet poduzetnošću i inovativnošću. Paradigma i diskurs edukacijske rehabilitacije usmjeren je na unapređenje sustava odgoja i obrazovanja s ciljem za- štite prava učenika s teškoćama i teškoćama u razvoju. Kako bi se osiguralo pravo na odgoj i obrazovanje pod jednakim uvjetima i uključenost (inkluziju), u Republici su Hrvatskoj potrebne značajne reformske promjene odgoja i obrazovanja cijele okomice. Ranjiva skupina učenika s teškoćama u razvoju posebno je prioritetna u odnosu na osiguranje primjerene podrške. Trenutne su politike rezultirale značajnim promjenama u dijelu osiguranja profesionalne podrške učenicima s teškoćama u razvoju u vidu osiguranja pomoćnika u nastavi. Ipak se teško oteti dojmu da su politike odabrale zapravo ekonomski isplativiji i ne nužno kvalitetniji i teškoćama učenika primjereniji oblik podrške. Jedna od izravnih negativnih implikacija razvoja takvog sustava podrške jest i razvoj sive ekonomije. Čini se da je ovaj u obrazovanju nikad viđen fenomen izravna posljedica nedovoljno promišljenih politika unapređenja su- stava podrške učenicima s teškoćama u razvoju, to jest angažmana potplaćenog i priučenog profesionalnog kadara. Uočeno je nadalje da su politike usmjerene na rješavanje dva različita društvena problema istovremeno – odgojno-obrazovno uklju- čivanje i zapošljavanje teško zapošljivih osoba – međusobnim povezivanjem i pred- stavljanjem kao da je riječ o unapređenju sustava, što je s gledišta edukacijsko- rehabilitacijske struke teško opravdati. Trenutne su politike nadalje rezultirale značajnim razlikama u ostvarivanju prava na integriranu (cjelovitu) edukacijsku rehabilitaciju, to jest na odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, koja je razvidna iz manjkavosti podrške koja proizlazi iz postupka određivanja primjerenog programa i oblika školovanja. U ovom će se radu razmotriti posljedice aktualnih politika te moguće politike koje bi osigurale istinsku zaštita prava djece, prevenirale socijalnu isključenost i osigurale jednake obrazovne mogućnosti učenika s teškoćama u razvoju. Promišljat će se o unapređenju sustava, strategijama obrazovanja kadra i sistematizaciji novih (inkluzivnih praksi) primjerenih radnih mjesta, primjerice dodatni učitelj u redov- nom razredu, inkluzivni učitelj i sl., intervencijski edukacijski rehabilitator i sl.

odgojno-obrazovne politike, prava učenika s teškoćama u razvoju, odgojno-obrazovno uključivanje, profesionalna podrška

nije evidentirano

engleski

Implications of Current Educational Policies and Exercising Right of Students with Disabilities to Educational Involvment with Professional Support

Prema Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske, do 2030. godine kvaliteta odgojno- obrazovnog sustava i njegova koherentnost pretpostavlja, među ostalim, sustav koji je prožet poduzetnošću i inovativnošću. Paradigma i diskurs edukacijske rehabilitacije usmjeren je na unapređenje sustava odgoja i obrazovanja s ciljem za- štite prava učenika s teškoćama i teškoćama u razvoju. Kako bi se osiguralo pravo na odgoj i obrazovanje pod jednakim uvjetima i uključenost (inkluziju), u Republici su Hrvatskoj potrebne značajne reformske promjene odgoja i obrazovanja cijele okomice. Ranjiva skupina učenika s teškoćama u razvoju posebno je prioritetna u odnosu na osiguranje primjerene podrške. Trenutne su politike rezultirale značajnim promjenama u dijelu osiguranja profesionalne podrške učenicima s teškoćama u razvoju u vidu osiguranja pomoćnika u nastavi. Ipak se teško oteti dojmu da su politike odabrale zapravo ekonomski isplativiji i ne nužno kvalitetniji i teškoćama učenika primjereniji oblik podrške. Jedna od izravnih negativnih implikacija razvoja takvog sustava podrške jest i razvoj sive ekonomije. Čini se da je ovaj u obrazovanju nikad viđen fenomen izravna posljedica nedovoljno promišljenih politika unapređenja su- stava podrške učenicima s teškoćama u razvoju, to jest angažmana potplaćenog i priučenog profesionalnog kadara. Uočeno je nadalje da su politike usmjerene na rješavanje dva različita društvena problema istovremeno – odgojno-obrazovno uklju- čivanje i zapošljavanje teško zapošljivih osoba – međusobnim povezivanjem i pred- stavljanjem kao da je riječ o unapređenju sustava, što je s gledišta edukacijsko- rehabilitacijske struke teško opravdati. Trenutne su politike nadalje rezultirale značajnim razlikama u ostvarivanju prava na integriranu (cjelovitu) edukacijsku rehabilitaciju, to jest na odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, koja je razvidna iz manjkavosti podrške koja proizlazi iz postupka određivanja primjerenog programa i oblika školovanja. U ovom će se radu razmotriti posljedice aktualnih politika te moguće politike koje bi osigurale istinsku zaštita prava djece, prevenirale socijalnu isključenost i osigurale jednake obrazovne mogućnosti učenika s teškoćama u razvoju. Promišljat će se o unapređenju sustava, strategijama obrazovanja kadra i sistematizaciji novih (inkluzivnih praksi) primjerenih radnih mjesta, primjerice dodatni učitelj u redov- nom razredu, inkluzivni učitelj i sl., intervencijski edukacijski rehabilitator i sl.

educational policies, rights of students with disabilities, educational inclusion, professional support

nije evidentirano