hrvatski

„Recikliranje“ arhitekture rimskodobnih imanja (villae) u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku. Odabrani primjeri srednjega i južnoga Jadrana

U radu se iznose nove spoznaje o korištenju rimskodobnih građevina izvangradskih imanja (villae) na prostoru Dalmacije kao izvora materijala, prvenstveno u razdobljima kasne antike i ranoga srednjeg vijeka. Analizom odabranih lokaliteta srednjega, dijelom i južnoga Jadrana, donose se nova saznanja o utjecajima samih ostupaka „recikliranja“ materijala, ali i „recikliranja“ arhitekture na adaptacije i pregradnje starijih objekata. Ti su postupci, kako pokazuje istraživanje, utjecali i na položaj, a često i funkciju novopodignutih, ranokršćanskih i ranosrednjovjekovnih sklopova. Pri tom su kasnoantičke i ranosrednjovjekovne intervencije bile uvjetovane ubiranjem i preradom materijala sa starijih građevina, kao i težnjama za očuvanjem ruševnih i demontiranih struktura, koje su često bile uklopljene u nove cjeline. U pojedinim postupcima uređenja sepulkralnih prostora u ruševnim zdanjima – najčešće stambenim, nekoć luksuznije uređenim kao i u višestoljetnim obnavljanjima antičkih poljoprivrednih strojeva i zgrada u kojima su zatečeni strojevi, prepoznaje se pridavanje većega, pa i simboličkoga značenja, „starijemu“ elementu. U novome kontekstu „starije“ postaje umnogome sredstvo prezentacije statusa i moći onih koji su zaposjeli rimskodobna imanja kao vrijedan izvor materijala i bogatstva.

„recikliranje“ arhitekture, „recikliranje“ materijala, rimskodobna imanja (villae), transformacije vila, kasna antika, rani srednji vijek, srednji i južni Jadran

nije evidentirano