hrvatski

Hormoni i ponašanje

Hormoni su signalne molekule koje se direktno izlučuju iz posebnih žlijezda, odnosno endokrinoloških tkiva u krv. Endokrinološki sustav zajedno s neurološkim čini osnovu po kojoj se zadržava homeostaza, tj. dinamička ravnoteža u organizmu. U hormone po kemijskoj strukturi ubrajamo nekoliko skupina spojeva: amine, polipeptide, proteine, glikoproteine i steroide. Hormoni mogu djelovati endokrino, preko lučenja spoja u krv i distribucije po organizmu, ali i parakrino tako da djeluje na stanice u svojoj blizini, kao i autokrino, tako da djeluje na samu stanicu što luči spoj. Hormonska regulacija tijesno je vezana uz središnji živčani sustav, ali i visceralne organe i periferna tkiva. Regulacija pojedinog hormona najčešće je uspostavljena hijerarhijski. U toj hijerarhiji, najviši centar je predstavljen dijelom međumozga, hipotalamusom koji upravlja radom hipofize, druge karike u lancu te na kraju slijedi ciljni endokrinološki organ koji luči hormon. Komunikacija među ovim strukturama se vrši neposredno preko razine konačnog produkta, tj. samog završnog hormona koji se luči, ali i posredno preko sastava tjelesnih tekućina i neuralnih signala. Postoje dvije varijante neposredne kontrole lučenja - pozitivna povratna sprega i negativna povratna sprega. Mehanizmom pozitivne povratne sprege povećava se otklon regulirane vrijednosti (hormona), dok se mehanizmom negativne povratne sprege otklon regulirane vrijednosti smanjuje. U slučaju fiziološke narušenosti i prisutnosti patološkog stanja, mehanizam povratne sprege može biti očuvan ili narušen. Mjerenjem razine pojedinog hormona u komunikacijskom lancu hipotalamus-hipofiza-ciljni organ može se utvrditi razina poremećaja. Hipotalamus luči hormone za poticanje ili kočenje lučenja hormona iz hipofize te se oni nazivaju liberini. Hipofiza je žlijezda koja se sastoji od embriološki različitih tkiva, pa ju prema tome možemo podijeliti na prednji dio ili adenohipofizu i stražnji dio ili neurohipofizu i koja je direktni nastavak moždanog tkiva. Adenohipofiza luči brojne hormone kao što su: ACTH, TSH, FSH, LH, GH i prolaktin dok neurohipofiza luči oksitocin i vazopresin. Portalni hipofizarni krvotok služi za brzu komunikaciju između hipotalamusa i hipofize. Primarno endokrinološki organi kao što su: hipofiza, epifiza, spolne žlijezde, štitna žlijezda, doštitne žlijezde, nadbubrežne žlijezde, masno tkivo i probavni sustav, u regulaciji homeostaze nadopunjavaju i sekundarni endokrinološki organi kao što su srce, bubreg, jetra i kost. Hormonski sustav može se podijeliti u nekoliko vitalnih osovina, a koje u slučaju poremetnje završavaju klinički jasnim simptomima i znakovima, tjelesnim promjenama i krajnjim centralnim učinkom na ponašanje. Osovinu rasta čine hipotalamički GHRH, somatostatin, hormon rasta i IGF-1. Osovinu štitnjače čine tireotropin, TSH te tiroksin i trijodtironin. Osovinu spolnih žlijezda čine hipotalamički GnRH, LH, FSH, estrogeni, progesteron, testosteron, inhibin i aktivin. Prolaktinsku osovinu čine dopamin i prolaktin. Osovinu nadbubrežne žlijezde čine hipotalamički CRH, ACTH i kortizol. Sama endokrinološka regulacija je mnogo složenija i postoje brojne interakcije i povezanost među pojedinima hormonima iz različitih osovina te bi njihovo izolirano promatranje predstavljalo značajan propust. Međutim, pojedini hormoni imaju određene specifičnosti te se takvim analitičkim pristupom može jasnije pristupiti problematici regulacije pojedine endokrine žlijezde. Osim hormona osovina ad- enohipofize koji su u centru razmatranja klasične endokrinologije, predstavljena su i saznanja o ulozi vazopresina i oksitocina, pogotovo ovog drugog za kojeg se utvrdila značajna uloga za ostvarivanje socijalnih kontakata. Novija istraživanja proširila su spektar proučavanja na još više hormona kao što su leptin, grelin i C-peptid, koji su važni prije svega za regulaciju energi- jskog statusa preko središnjeg živčanog sustava, ali i perifernih tkiva. Melatonin, hormon koji luči epifiza, sudjeluje u vrlo zanimljivom području ljudskog ponašanja: ritmu budnost-spavanje, koji je često narušen u somatskim ili psihičkim bolestima. Ovim pregledom nastojalo se pokriti osnovu razinu endokrinologije i interakcije središnjeg živčanog sustava sa perifernim tkivima prema trenutno dostupnim spoznajama.

Hormoni, ponašanje

nije evidentirano