hrvatski

Nobelovac Ružička kao izvor nadahnuća (povodom 125. godišnjice njegova rođenja, 13. rujna 1887.)

Sir Isaac Newton svojedobno je rekao: „Vidio sam dalje od drugih zato što sam stajao na ramenima divova“. Istaknuti svjetski znanstvenici spadaju među te divove, pa tako i prvi hrvatski nobelovac, Leopold (Lavoslav) Ružička, rođen u Vukovaru, 13. rujna 1887., a umro u Mammernu (Švicarska) 26. rujna 1976. On je plamtio, kako je za znanstvenike napisao Jon Balchin u svojoj knjizi 100 znanstvenika koji su promijenili svijet, rečeno poetskim riječima Bertranda Russela „podnevnim blještavilom ljudskoga genija“. Kao što je poznato, Nobelovu nagradu za kemiju dobio je za 1939. godinu pa je osobito od tada, premda je toga bilo i prije, omogućio mnogim suradnicima, dakako i onima koji su dolazili iz Hrvatske, da se „penju na njegova znanstveno divovska ramena“ i da pokušaju vidjeti dalje od drugih. Jedan među njima, Vladimir Prelog, i sam je ušao u krug takvih divova, jer je kao Ružičkin suradnik i nasljednik postigao takve rezultate, da je i sam dobio Nobelovu nagradu za kemiju za 1975. godinu.

Nobelovac Ružička, izvor nadahnuća, 125. godišnjica rođenja, 13. rujna 1887.

nije evidentirano