hrvatski

Simptomi PTSP i strategije suočavanja u veterana koji se liječe od PTSP-a prije i na početku pandemije COVID-19

Ciljevi: Pandemija COVID-19 obilježena je razlicitim stresorima koji su potencijalna prijetnja duševnom zdravlju osobito za osobe s duševnim smetnjama me%u kojima se veterani s PTSP-om posebno isticu. Glavni cilj ovog istraživanja je bio usporedba težine simptoma posttraumatskog stresnog poremecaja stresa (PTSP) i pojedinih skupina simptoma PTSP -a me%u veteranima ukljucenim u višegodišnji terapijski tretman prije pandemije i na pocetku pandemije COVID-19. Drugi cilj bio je ustanoviti koje su strategije suocavanja koristili tijekom lockdown-a na pocetku pandemije. Ispitanici i metode: Longitudinalno istraživanje je provedeno me%u veteranima - braniteljima iz Domovinskog rata (N = 176) koji se ambulantno lijece u Referentnom centru za posttraumatski stresni poremecaj (PTSP) Klinike za psihijatriju KBC Rijeka godinu dana prije proglašenja pandemije i tijekom lockdown-a na pocetku pandemije COVID-19. Prosjecna dob ispitanika je 53 godine, 76, 8% ih je imalo srednju strucnu spremu, a 58, 4 % je bilo umirovljeno. U istraživanju su korišteni sociodemografski upitnik, Lista životnih doga%aja za DSM-5 (LEC), Lista za PTSP za DSM-5 (PCL) i Skraceni COPE upitnik (Brief COPE). Rezultati: Me%u ispitanicima je izravna izloženost virusnoj infekciji bila niska, a vecina ih je slijedila preporucene restriktivne i preventivne mjere. Težina ukupnih simptoma PTSP -a i pojedinih skupina simptoma znacajno su se smanjili u usporedbi s prvom procjenom, a svi su i na drugom mjerenju ispunjavali kriterije za dijagnozu PTSP-a. Tijekom lockdown-a, ispitanici su u znatno vecoj mjeri koristili strategije suocavanja usmjerene na emocije i probleme u usporedbi s disfunkcionalnim strategijama. Zakljucci: Rezultati se mogu objasniti cinjenicom da nitko od ispitanika tijekom lockdown-a nije doživio stresor koji bi zadovoljio kriterij A PTSP-a. Nadalje, priroda stresora je sasvim razlicita u odnosu na ratne stresore koje su ispitanici doživjeli i zbog kojih se lijece te stoga oni nisu imali retraumatizacijski ucinak. Neki od ispitanika su istakli da socijalnu distancu prakticiraju desetljecima, te su jedan dio mjera lakše podnosili. Neki su istaknuli da ih je postojanje Stožera i odre%enih mjera vratilo u „borbeni mod“ cime kao da su povratili društveno priznanje i važnost. Svi su bili u kontinuiranom lijecenju i redovito uzimali terapiju što je zasigurno utjecao na razinu simptoma, ali i korištene strategije suocavanja. Kako se za pandemiju cesto kaže da je „maraton a ne sprint“, daljnja istraživanja su potrebna kako bi se pratilo kojim stresorima ce branitelji biti izloženi i kakav ce biti dugorocni ucinak izlaganja na duševno zdravlje oboljelih od PTSP-a cime ce se otvoriti put primjeni adekvatnih, ciljanih terapijskih metoda.

PTSP ; COVID-19 pandemija ; strategije suočavanja

nije evidentirano