hrvatski

Osjetljivost rezistentne populacije divljeg sirka na linearno rastuće dozacije foramsulfurona, nikosulfurona i imazamoksa

ALS herbicidi (sulfonilureja, imidazolinoni i triazolopirimidini) u RH se primjenjuju na većini od ukupno tretiranih površina. U usjevu kukuruza suzbijanje divljeg sirka provodi se primjenom herbicida ovog mehanizma djelovanja. Međutim, njihova učestala primjena dovela je do pojave rezistetnih biotipova. Cilj rada je biotest metodom potvrditi rezistentnost divljeg sirka na herbicide foramsulfuron, nikosulfuron i imazamoks s lokacije Dubrovčak Lijevi s koje je molekularnim tehnikama dokazana rezistentnost. Istraživanje je provedeno u kontroliranim uvjetima komore rasta: 28°C 12 h dan: 12 h noć, 70% vlažnosti. Pet rizoma divljeg sirka posađeno je u plastične lonce dimenzija 17 x 17 cm po shemi slučajnog bloknog rasporeda u četiri ponavljanja. U fazi tri razvijena lista divljeg sirka biljke su tretirane linearno rastućim dozacijama (1/2x – 64 x) herbicida foramsulfurona, nikosulruona i imazamoksa (x = registrirana dozacija). Vizualnom ocjenom oštećenja (0-100%) te redukcijom suhe nadzemne mase određen je stupanj rezistentnosti i utvrđena dozacija herbicida za suzbijanje 90% suhe mase divljeg sirka. Rezultati ukazuju da je ova populacija divljeg sirka visoko rezistentna na sva tri herbicida. Doza herbicida potrebna da reducira 90% suhe nadzemne mase je: 2776 g za foramsulfuron, 3192 g nikosulfuron, te 20766 g za imazamoks odnosno 50, 60 i 415 više od registrirane dozacije.

divlji sirak ; herbicidi ; rizomi ; rezistentnost ; višegodišnja vrsta

nije evidentirano