hrvatski

Sudska kontrola zakonitosti dokaza pribavljenih posebnim dokaznim radnjama

Zakoniti nalog suca istrage neophodna je formalna komponenta za provođenje posebnih dokaznih radnji te ujedno i nužan preduvjet za zakonitost tako prikupljenih rezultata, o kojoj se vodi računa u nekoliko faza postupka. Kako u inicijalnoj fazi izdavanja naloga suca istrage, sučevo uvjerenje o ispunjenju zakonskih uvjeta za nalaganje posebnih dokaznih radnji nitko ne može dovesti u pitanje, s obzirom na to da ne postoji mogućnost podnošenja pravnog lijeka protiv izdanog naloga, to je tek u kasnijim fazama postupka na dispoziciji stranaka mogućnost da osporavaju njegovu zakonitost. Navedena se okolnost može istaknuti kako pred sudom prvog stupnja povodom prijedloga za izdvajanjem iz spisa nezakonitih dokaza prikupljenih posebnim dokaznim radnjama temeljem manjkavog naloga suca istrage, tako i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske povodom žalbe na rješenje prvostupanjskog suda kojim je takav prijedlog obrane odbijen. Nalogom suca istrage nužno je adekvatno obrazložiti sve konkretne okolnosti slučaja koje će potvrditi postojanje osnove sumnje protiv osumnjičenog u pogledu počinjenja kataloškog kaznenog djela, a posebno razloge zbog kojih se izvidi nisu mogli sprovesti na drugi, manje nametljiv način. Slijedom navedenog, postavlja se pitanje rezultira li izostanak obrazloženja ili (čak) manjkavosti u obrazloženju naloga suca istrage, poput odsutnosti konkretizacije okolnosti koje opravdavaju primjenu posebnih dokaznih radnji, nezakonitošću tako prikupljenih dokaza. Ovo istraživanje je usredotočeno na sudsku praksu, a provedeno je pretraživanjem online-baze Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kontekstu nezakonitih dokaza, napose rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji. Također je putem online baze analizirana praksa ESLJP u predmetima protiv Republike Hrvatske u kontekstu povrede konvencijskog prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. EKLJP, upravo iz razloga nedostatne obrazloženosti naloga suca istrage, odnosno nedostatne sudske kontrole, ali i čl. 6. EKLJP koji igra važnu ulogu u domeni aposteriorne sudske kontrole u kontekstu pravičnosti postupka, budući da upotreba dokaza pribavljenih kršenjem konvencijskog prava iz čl. 8. EKLJP može otvoriti pitanje povrede pravičnosti postupka iz čl. 6. EKLJP. Na podlozi provedenih istraživanja iznjedren je zaključak da je sudska kontrola zakonitosti dokaza pribavljenih posebnim dokaznim radnjama adekvatan i aktivan zaštitni mehanizam, no da se u praksi ipak javljaju određena pitanja koja potražuju argumentirane odgovore. Neke od tih odgovora nudi i ovaj rad te se u tom pogledu sumiraju zaključci i sintetiziraju konkretna rješenja.

posebne dokazne radnje ; nalog suca istrage ; sudska kontrola ; nezakoniti dokazi ; ESLJP ; EKLJP

nije evidentirano