hrvatski

Psihički i tjelesni komorbiditet u hrvatskih branitelja zatočenika logora oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja 25 godina nakon zatočeništva

CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj ovoga istraživanja bila je procjena intenziteta posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), psihičkog i tjelesnog komorbidteta, intenziteta depresivnosti i anksioznosti te kvalitete života povezane sa zdravljem u hrvatskih branitelja zatočenika logora 25 godina nakon zatočeništva. ISPITANICI I METODE: U studiju presječnog usporednog karaktera je uključeno ukupno 264 hrvatska branitelja, odnosno 116 bivših zatočenika logora i 148 branitelja koji nisu bili zatočenici. Svi ispitanici u vrijeme istraživanja imali su PTSP, što je bio i kriterij uključivanja u studiju, a liječeni su na Odjelu psihijatrije Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar, u razdoblju od 2012. do 2017. U studiji su korišteni sociodemografski upitnik, PCL-5 upitnik (od engl. PTSD Check List), Beckovi upitnici depresivnosti i anksioznosti, Harvard upitnik traumatskih događaja i SF-36 (od engl. Short Form Health Survey) upitnik za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem (uključujući i socijalno funkcioniranje). Za procjenu percipirane socijalne podrške korištena su pitanja koja se nalaze u okviru Harvard upitnika traumatskih događaja. Osim navedenih upitnika za procjenu psihičkog i tjelesnog komorbiditeta korišteni su anamnestički podaci i raspoloživa medicinska dokumentacija. REZULTATI: U intenzitetu PTSP-a nije bilo statistički značajne razlike između ispitivanih skupina, osim u intenzitetu simptoma izbjegavajućeg ponašanja koji su bili značajno intenzivniji u skupini zatočenika (p < 0, 01). Psihički i tjelesni komorbiditet su bili značajno češći u skupini zatočenika u odnosu na kontrolnu skupinu (p < 0, 01), što je potvrđeno i metodama korelacijske i višestruke regresijske analize pri čemu je utvrđen i značajan utjecaj ostalih prediktorskih varijabli, naročito materijalnog, radnog i bračnog statusa, broja traumatskih događaja te intenziteta PTSP-a. U kontrolnoj skupini intenzitet depresivnosti i anksioznosti bio je veći, a kvaliteta života povezana sa zdravljem lošije je procijenjena nego u zatočenika (p < 0, 01), pri čemu su značajan utjecaj pokazali još i socijalna potpora, bračni status i broj traumatskih događaja (p < 0, 01). 8. SAŽETAK 115 ZAKLJUČAK: Hrvatski branitelji zatočenici logora i više od dva desetljeća nakon zatočeništva imaju značajno narušeno psihičko i tjelesno zdravlje. Branitelji koji nisu bili zatočenici logora također imaju značajno narušenu kvalitetu života povezanu sa zdravljem. Rezultati ukazuju na potrebu za multidisciplinarnim i integrativnim pristupom u liječenju ove vulnerabilne populacije.

posttraumatski stresni poremećaj, hrvatski branitelji, zatočenici logora, psihički komorbiditet, tjelesni komorbiditet

nije evidentirano