hrvatski

Obrazovna politika prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom

Obrazovna politika prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom može se kreirati prema tri modela: medicinski model, socijalni model i model ljudskih prava. U Republici Hrvatskoj i dalje je prisutan medicinski model, što se posebno vidi prilikom uključivanja djece s teškoćama u razvoju u predškolske, osnovne i srednjoškolske ustanove jer se djeca promatraju kroz svoje teškoće u razvoju, svrstavaju se u pojedine kategorije te se prema tome predlaže odgovarajući oblik obrazovanja. Jedno je od osnovnih načela obrazovne politike u demokratskim društvima osigurati svim članovima zajednice pristup svim stupnjevima obrazovanja i omogućiti im uvjete za uspješno cjeloživotno obrazovanje. Obrazovanje djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom treba biti u skladu s daljnjim zapošljavanjem i uključivanjem u zajednicu. U skladu je s tim u obrazovnoj politici potrebno primjeniti model koji se temelji na ljudskim pravima, usmjeren na dostojanstvo osoba s invaliditetom. Rad je temeljno pravo svih ljudi, pa tako i osoba s invaliditetom, čime pojedinac osigurava materijalnu i socijalnu neovisnost te zadovoljava osobne potrebe za samoaktualizacijom. Mogućnost svake osobe da se brine o sebi, da bude koristan/ na, da se dokazuje kroz rad jednako je važna, ili čak i važnija od ostalih čimbenika kojima se ostvaruje ravnopravnost svih članova društva. Cilj je ovog rada ukazati na to da u Hrvatskoj i dalje prevladava medicinski model, kako kroz uključivanje djece s teškoćama u razvoju u predškolske ustanove i njihovo daljnje obrazovanje, tako i kasnije kroz zapošljavanje osoba s invaliditetom.

djeca s teškoćama u razvoju ; osobe s invaliditetom ; obrazovna politika ; temeljno pravo ljudi ; dostojanstvo osoba s invaliditetom

nije evidentirano