hrvatski

• “Retrospektivna analiza bolesnika zaprimljenih u hitnu medicinsku službu zbog srčanog zastoja“-

Cilj: Primarni cilj studije bio je utvrditi postotak preživljavanja bolesnika nakon srčanog zastoja u odnosu na demografske karakteristike bolesnika te glavne karakteristike vezane uz reanimacijski postupak. Ispitanici i metode: Provedena je retrospektivna studija koja je uključivala sve bolesnike zaprimljene u Hitnu internističku ambulantu Centra za hitnu medicinu KB Sveti Duh zbog srčanog zastoja kod kojih je primijenjena kardiopulmonalna reanimacija (KPR) u razdoblju od 01. siječnja 2010. god. do 31. prosinca 2015. god. Podaci su analizirani dijelom iz baze podataka informatičkog bolničkog sustava a dijelom iz medicinske dokumentacije bolesnika. Analizirani su dob i spol bolesnika, uzroke nastanka srčanog zastoja, glavne karakteristike vezane uz reanimacijski postupak, povezanost između postotka preživljavanja i osnovnih karakteristika reanimacijskog postupka te demografske podatake bolesnika. Rezultati: U vremenu studije od ukupnog broja posjeta hitnoj internističkoj službi (114323), identificirali smo 246 bolesnika (0.22%) koji su doživjeli srčani zastoj i kod kojih je primijenjena KPR. Od toga je kod 124 bolesnika (50.4%) postignut uspješan ishod reanimacijskog postupka te su hospitalizirani u Jedinici intenzivnog liječenja i Jedinici za koronarno liječenje. Preživljenje do otpusta iz bolnice zabilježeno je u 40 bolesnika (32.3%), 28 muškaraca (70%) i 12 žena (30%). KPR u 15 bolesnika (37.5%) započeta je u izvanbolničkim uvjetima, a srčani zastoj se dogodio u bolničkim uvjetima u 25 bolesnika (62.5%) ; zabilježeni početni ritam u 23 bolesnika (57.5%) bila je ventrikularna fibrilacija te je primjenjena rana defibrilacija ; u 15 bolesnika (37.5%) zabilježena je asistolija te je započeta rana prekordijalna masaža ; u 23 bolesnika (57.3%) primijenjen je adrenalin unutra prvih 5 minuta od početka reanimacijskog postupka ; u 25 bolesnika (62.5%) izvedena je endotrahealna intubacija (ET) u bolničkim uvjetima, u 6 bolesnika (15%) u izvanbolničkim uvjetima, a u 4 bolesnika (10%) postavljena je laringealna maska od strane djelatnika izvanbolničke hitne službe. U 23 bolesnika (57.5%) zabilježen je kardijalni uzrok srčanog zastoja, u 14 bolesnika (35.%) respiracijski uzrok srčanog zastoja ; u 3 bolesnika (7.5%) je nepoznat uzrok srčanog zastoja, a u samo 5 bolesnika (12.5%) nije identificirana prisutnost pridruženih bolesti prije srčanog zastoja. Zaključak: Dobiveni podatci pokazuju da je veći postotak preživljavanja zabilježen u muškaraca kod kojih je prvi zabilježeni ritam bio pogodan za defibrilaciju, te kod kojih je KPR započeta u bolničkim uvjetima s kardijalnim uzrokom srčanog zastoja.

srčani zastoj, kardiopulmonalna reanimacija, preživljavanje

nije evidentirano