hrvatski

Spektar radioloških dijagnoza benignih bolesti dojke

Benigne bolesti dojke čine najveći dio lezija u dojkama. Štoviše, osam od deset palpabilnih tvorbi dojke benigne je etiologije. Prethodno spomenuti termin benigne bolesti dojke odnosi se na spektar poremećaja koji zahvaćaju tkivo dojke, a klinički se prezentiraju kao abnormalnosti pronađene prilikom fizikalnog pregleda ili slikovne obrade. Benigne bolesti dojke čine heterogenu skupinu bolesti s različitom kliničkom prezentacijom, a – ovisno o svojem malignom potencijalu i patohistološkim karakteristikama – dijele se u različite kategorije. Incidencija benignih bolesti dojke raste od drugog desetljeća života, a najveća je u četvrtom i petom desetljeću. U svrhu otkrivanja benignih bolesti dojke koriste se radiološka dijagnostika te klinički pregled, koji predstavljaju nezaobilazan dio dijagnostičkog algoritma u pristupu bolesnicama s benignim bolestima dojki. U svakodnevnoj kliničkoj praksi koriste se mamografija, digitalna tomosinteza dojki, ultrazvuk dojki i magnetska rezonancija dojki, a odabir metode ili kombinacije metoda ovisi o dobi pacijentice te očekivanoj dijagnostičkoj koristi. Nadalje, kako bi se standardizirali medicinski podaci dobiveni slikovnim metodama korištenim u dijagnostici bolesti dojke na globalnoj razini, koristi se Standardizirani sustav tumačenja i kategorizacije nalaza (BI-RADS, engl. Breast Imaging and Reporting Data System). BI-RADS sustav sadrži sedam kategorija, od kojih se jedna navodi u zaključku nalaza ovisno o stupnju vjerojatnosti malignosti, što u konačnici ima reperkusije na daljnju dijagnostičku obradu bolesnice. U današnje vrijeme, s obzirom na dostupnost različitih slikovnih metoda, nameće se važnost optimalnog izbora slikovnih metoda za detekciju benignih bolesti dojke sa svrhom smanjenja broja invazivnih postupaka.

benigne bolesti dojke ; UZV dojke ; MR dojke ; mamografija ; DTD ; BI-RADS

nije evidentirano