hrvatski

Kojim su jezikom pisana izdanja hrvatskih protestanata? Prilog određenju -izama

U svojoj kapitalnoj studiji o jeziku hrvatskih protestantskih pisaca iz 1916. godine Franjo Fancev piše da je u njihovim izdanjima riječ većinom o primorskome i istarskome čakavskom govoru. Takvo će se jezično određenje više-manje prenositi u filološkim radovima sve do druge polovice 20. stoljeća, kada se jezik hrvatskih protestanata počinje ubrajati u hibridnu ili tronarječnu književnojezičnu koncepciju na temelju izdvojenih jezičnih značajki koje ukazuju na supostojanje čakavskih, štokavskih i kajkavskih, odnosno slovenskih elemenata. Ipak, u recentnim je istraživanjima naglašeno da status elemenata triju narječja nije ni jednak ni ravnopravan te da pojedini -izmi imaju tek simbolično značenje – otvaranja prema širem prostoru njihovih govornika. Na tragu se tih istraživanja u ovome radu detaljnije propituje održivost teze o tronarječnosti književnoga jezika hrvatskih protestanata, odnosno nastoji preciznije odrediti vrsta, tip i udio zabilježenih -izama.

hrvatski jezik, 16. stoljeće, reformacija, povijesna dijalektologija

nije evidentirano