hrvatski

Radiološka diferencijalna dijagnostika prstenasto imbibiranih lezija središnjeg živčanog sustava u bolesnika zaraženih HIV–om

Za razumijevanje i prepoznavanje lezija središnjeg živčanog sustava (SŽS) u bolesnika zaraženih HIV- om značajna je brza dijagnostika i početak odgovarajućeg liječenja. Primarne radiološke metode koje se mogu rabiti u procjeni lezija SŽS-a jesu: nativna i postkontrastna kompjutorizirana tomografija (engl. native and postcontrast computed tomography – CT) te nativna i postkontrastna magnetska rezonancija (engl. native and postcontrast magnetic resonance imaging – MR). Dodatni slikovni modaliteti jesu pozitronska emisijska tomografija s CT-om (engl. fluorodeoxyglucose positron emision Tomography/Computorized Tomography 18F-FDG PET/CT) i jednofotonska emisijska kompjutorizirana tomografija mozga-SPECT (engl. thallium-201 Single-Photon Emission Computed Tomography – 201 Tl SPECT) te specijalni MR protokoli kao što je MR spektoskopija. Ti se modaliteti ne koriste u rutinskoj slikovnoj evaluaciji lezija SŽS-a u bolesnika zaraženih HIV-om, nego kad je identifikacija lezije upitna i dodatne neinvazivne pretrage bi mogle promijeniti liječenje bolesnika. 18F-FDG PET/CT i SPECT su najčešće rabljene. Difuzijski mjereno oslikavanje (engl. diffusion weighted imaging – DWI) te pojavni difuzijski koeficijent (engl. Apparent Diffusion Coefficient – ADC map) su posebne MR tehnike kojima se pokušava bolje diferencirati prstenasto imbibirane lezije SŽS-a. Postoji dobro definirana klasifikacija prstenasto imbibiranih lezija SŽS-a. Kada uzimamo u obzir lezije koje najčešće nalazimo kod bolesnika zaraženih HIV-om, diferencijalnu dijagnozu možemo suziti na toksoplazmozu i primarni limfom SŽS-a. Te lezije mogu imati vrlo sličan klinički tijek i slikovne karakteristike na CT-u i MR-u. Slikovne karakteristike koje govore u prilog toksoplazmoze jesu: veći broj lezija, zahvaćanje bazalnih ganglija te u rijeđim slučajevima, hemoragične lezije. Karakteristike koje govore u prilog primarnog limfoma SŽS-a jesu: lezije veće od 4 cm, opsežno zahvaćanje bijele tvari, periventrikularna lokalizacija, subependimalno širenje, kontrastna imbibicija duž ventrikularne površine i zahvaćanje corpus calosuma. MR i nuklearna medicina imaju dodatne metode kojima se može pojednostaviti diferencijacija lezija i izbjeći biopsija mozga. Definitivna dijagnoza se ponekad postavlja biopsijom mozga, koja je invazivna procedura i nosi rizik morbiditeta i mortaliteta. Odgađanje dijagnoze i čekanje na terapijski odgovor bolesnika na inicijalnu terapiju je značajan problem.

HIV infekcija ; toksoplazmoza ; primarni limfom ; središnji živčani sustav

nije evidentirano