hrvatski

Dentalne traume - dijagnoza i plan terapije

Dentalne traume uzrokovane su djelovanjem određene sile na zube i okolne strukture (parodont, alveolarni greben, meka tkiva). Ovisno o trajanju sile, traume zuba mogu biti akutne i kronične. Kronične traume nastaju kontinuiranim ili opetovanim djelovanjem patoloških sila (npr. tijekom žvakanja), obično slabog intenziteta. Akutne traume nastale su iznenadnim i kratkotrajnim djelovanjem sile. Akutna oštećenja zuba dijelimo na traume: tvrdih zubnih tkiva (infrakcija, fraktura cakline, nekomplicirana fraktura cakline i dentina, komplicirana fraktura cakline i dentina, nekomplicirane i komplicirane traume krune i korijena te nekomplicirane ili komplicirane traume korijena zuba), parodonta (kontruzija, subluksacija, luksacija, avulzija), kosti (fraktura stijenke alveole i frakture alveolarnog na- stavka) i mekog tkiva (abrazija, kontuzija, laceracija). Pri dijagnostici trauma u području glave prvo se pregledava opće stanje pacijenta, a zatim slijedi uzimanje anamneze i klinički pregled. Klinički pregled počinje ekstraoralnim pregledom glave i lica, a nastavlja se detaljnim intraoralnim pregledom. Intraoralno se gleda prisutnost krvarenja, ispituje pomičnost zuba te se rade testovi per- kusije i ispituje osjetljivost zuba. Radiološki nalaz iznimno je važan i često je riječ o nekoliko različitih rendgenskih snimki kako bi se upotpunila dijagnoza. Odluka o vrsti terapije kod dentalnih trauma donosi se individualno, a plan terapije ovisi i o dobi pacijenta, stanju denticije i dostupnim terapijskim opcijama. Antibiotska terapija uglavnom nije potrebna, osim kod avulzije. Ako rana ili izbijeni zub dođu u kontakt sa zemljom ili su jako zaprljani, a nema pouzdanih podataka o cijepljenju pacijenta protiv tetanusa, pacijent treba dobiti odgovarajuću dozu imunoglobulina protiv tetanusa i antitetanusno cjepivo.

trauma ; dijagnoza ; terapija

nije evidentirano