hrvatski

Pedagoška ljubav u nastavi na daljinu – suvišni sentiment ili moralna obveza učitelja?

Polazna točka pedagoškog odnosa kojega učitelj razvija s učenikom pronalazi se u pojmu pedagoške ljubavi kao posebne vrste ljubavi, koja se, kao i svaka druga vrsta ljubavi, otima potpunom razgraničenju i kategorizaciji, ali glavno joj je obilježje da se odvija u odgojno-obrazovnom kontekstu i uvažava njegove zadanosti. Zbog zatvaranja škola tijekom 2020. godine, nastava na daljinu postala je isključivi kontekst odgoja i obrazovanja, pa se nameće pitanje ima li u takvoj nastavi mjesta za pedagošku ljubav. Istraživanje se, stoga, usmjerilo na bitne i ne- bitne odrednice obje vrste nastave te na bitne odrednice pedagoške ljubavi. Ustanovljeno je da kako se u povijesnim i recentnim pedagogijskim izvorima pedagoška ljubav ne određuje kao prirodni osjećaj kojega učitelj ima ili nema, već se pod tim pojmom označava nastavna metoda koja zahtjeva stečeno umijeće kao dio profesionalne kompetencije učitelja. Budući da je zastupljenost pedagoške ljubavi u nastavi opravdana težnjom prema osnaživanju učenika kroz pozitivnu orijentaciju s krajnjim ciljem njihove humanizacije, u kontekstu nastave na daljinu potreba za pedagoškom ljubavi još je izraženija. Odgovornost je pritom na učitelju, kao odraslom profesionalcu u pedagoškom odnosu, da uloži (dodatne) digitalne i metodičke napore u izvršavanju moralne obveze prema učenicima, koje upravo učiteljeva pedagoška ljubav potiče na učenje u izazovnim okolnostima. The starting point of the pedagogical relationship that the teacher develops with the student is found in the concept of pedagogical love as a special kind of love and, like any other kind of love, is difficult to define and categorise, but its main feature is that it takes place in an educational setting with its distinctive characteristics. As online teaching became the sole form of education due to the school closure during 2020, the question arises as to whether there is room for pedagogical love in such form of teaching. Therefore, the research focused on the essential and non-essential determinants of both forms of teaching and on the essential determinants of pedagogical love. It has been established that in historical and recent pedagogical sources pedagogical love is not defined as a natural feeling that a teacher has or does not have, but this term refers to a teaching method that requires acquired skills as part of the teacher's professional competence. Since the presence of pedagogical love in teaching is justified by the desire to empower students through a positive orientation with the ultimate goal of their humanization, in the online setting the need for pedagogical love is even more pronounced. It is the responsibility of the teacher as an adult professional in the pedagogical relationship to invest (additional) efforts to use digital methods in fulfilling the moral obligation towards students, who are inspired by pedagogical love of their teacher to learn in challenging circumstances.

nastava na daljinu, pedagoška ljubav, pandemija, odgoj i obrazovanje, etika

nije evidentirano