hrvatski

Dimenzije održivosti u ruralnim i urbanim turističkim sredinama odabranih jadranskih otoka

Otoci figuriraju kao važan faktor i destinacija turizma, a transformacijom otočkog prostora, posebice jadranskih otoka, bavili su se mnogi autori (vidi: Župančić, 2000. ; Defilippis, 2001. ; Starc, 2001. ; Vidučić, 2007. ; Lay, 2007. ; Šimunović, 2007. ; Zlatar, 2010. ; Roggen and Zlatić, 2013. ; Podgorelec i Klempić Bogadi, 2013. ; Žnidar, Alfirević i Pavičić, 2014. ; Starc and Stubbs, 2014. ; Zlatar Gamberožić i Svirčić Gotovac, 2021. itd.) ukazujući također i na pokušaje osnaživanja otpornosti i održivosti otoka kroz različite metode proširenja i diverzifikacije turističke ponude. Cjelovita nacionalna strategija održivog razvoja donesena je 2009. godine (Lay i Šimleša, 2012.) kada se i održivost i uravnotežen turistički razvoj počinju kao razvojni smjer uzimati u obzir, kako na otocima tako i u unutrašnjosti. U konceptima razvoja otoka i različitih tipova otočkog turizma ipak se često zanemaruje element održivosti tj. ekonomska, ekološka, društvena te kulturna dimenzija održivog razvoja nauštrb ekonomskog razvoja i povećanja i širenja svih turističkih elemenata i turističke ponude. To je pogotovo izraženo u urbanim područjima otočnih cjelina (npr.grada Hvara na otoku Hvaru i Raba na otoku Rabu), no do zanamarivanja održivog razvoja dolazi i u ruralnim sredinama pri čemu možemo govoriti i o stagnaciji i petjeranoj izgradnji turističkih kapaciteta (naselja Povlja i Postira na otoku Braču). Primjeri spomenutih otoka i naselja pokazuju kako su upravo održivost i otpornost otoka ključni temelji u strategijama turističkog otočkog razvoja i to kroz održivi turizam kao jednog od ključnih ciljeva povećanja otpornosti i održivosti otoka (prema Strategiji prostornog razvoja Republike Hrvatske, 2017).

Dimenzije održivosti, jadranski otoci, turistički razvoj

nije evidentirano