hrvatski

Važnost određivanja protutijela anti-HLA u transfuzijskoj medicini

UVOD: HLA aloimunizacija može biti inducirana trudnoćom, višestrukim transfuzijama te transplantacijama solidnih organa ili krvotvornih matičnih stanica. Protutijela na leukocitne antigene HLA kod ABO kompatibilnog davatelja jedan su od mogućih razloga zbog kojih dolazi do posttransfuzijskih komplikacija kod pacijenata nakon primitka krvi i krvnih pripravaka. Zbog iznimnog genskog polimorfizma sustava HLA, mogućnosti primitka nekompatibilnih krvnih pripravaka, tkiva ili organa su značajne, a samim time i mogućnost induciranja imunološkog odgovora na strane antigene. Među značajne transfuzijske reakcije posredovane HLA aloimunizacijom ubrajaju se febrilne nehemolitične transfuzijske reakcije (FNHTR – engl. febrile non-haemolitic transfusion reactions), imunološka refrakternost na transfuziju trombocita (IPR– engl. immunological platelet refractoriness), transfuzijom izazvano akutno oštećenje pluća (TRALI – engl. transfusion related acute lung injury) te reakcija transplantata protiv primatelja uzrokovana transfuzijom (TA-GVHD – engl. transfusion-associated graft-versus-host disease). Iako je uklanjanje leukocita iz staničnih suspenzija različitim filtracijskim metodama već dulje vrijeme u rutinskoj upotrebi i osigurava smanjenje broja leukocita i dodatno unapređuje kvalitetu krvnih pripravaka, u prethodno imuniziranih pacijenata može doći do imunološke reakcije, ovisno o kliničkoj slici pacijenta, jačini prethodne imunizacije, kvaliteti pripravka, kao i činjenici da se antigeni HLA, osim na leukocitima, nalaze u manjoj mjeri i na trombocitima. CILJ: Prikazati pregled pacijenata upućenih na određivanje protutijela anti-HLA u Laboratorij za tipizaciju tkiva nakon komplikacija uzrokovanih transfuzijom krvi i krvnih pripravaka, te odrediti postotak pacijenata u čijim serumima je detektirana prisutnost protutijela anti-HLA. METODE: U rutinskom radu Laboratorija za tipizaciju tkiva KBC Split, prisutnost protutijela anti-HLA u serumima pacijenata sa posttransfuzijskom reakcijom određuje se serološkom metodom – testom mikrolimfocitotoksičnosti ovisne o komplementu (CDC – engl. complement dependent cytotoxicity) na probranom panelu limfocita s prethodno određenim antigenima HLA razreda I i II. U ovom sažetku prikazani su pacijenti upućeni na određivanje prisutnosti protutijela anti-HLA u serumu nakon posttransfuzijske reakcije u razdoblju od 2018. do rujna 2021. godine, postotak imunizacije u pozitivnih pacijenata, te njihova raspodjela po imunizirajućem događaju koji je prethodio komplikacijama uslijed transfuzije krvnih pripravaka. REZULTATI: Od ukupno 128 seruma pacijenata upućenih na određivanje protutijela anti-HLA, u 28 seruma (21, 8 %) pronađena su panel reaktivna protutijela s postotkom senzibilizacije u rasponu od 14, 7% do 100, 0% PRA (engl. – panel reactive antibodies). Od 128 pacijenata, kod 103 pacijenta su posttransfuzijskoj reakciji prethodile višestruke transfuzije krvi i krvnih pripravaka od kojih su u 13 pronađena protutijela anti-HLA (12, 6 %). Preostalih 25 pacijenata bile su višerotkinje, od kojih je u 15 potvrđena prisutnost protutijela anti-HLA (60, 0 %). ZAKLJUČAK: Rezultati su u skladu s objavljenim podacima, da je u približno 50-70% višerotkinja uočena prisutnost protutijela anti-HLA, dok je postotak HLA aloimunizacije u višestruko transfundiranih pacijenata 20-30%. Određivanje specifičnosti protutijela anti-HLA prisutnih u imuniziranog pacijenta proširenjem panela limfocita ili upotrebom dodatnih metoda detekcije protutijela anti-HLA (metodom s mikrosferama na aparatu Luminex) te uspostavljanjem panela dobrovoljnih darivatelja krvi s prethodno određenim antigenima ili alelima HLA mogući je put ka smanjenju pojava neželjenih transfuzijskih reakcija u HLA imuniziranih pacijenata.

anti-HLA antitijela ; postransfuzijske reakcije, senzibilizirane trudnice

nije evidentirano