hrvatski

Vukovarke i Vukovarci u progonstvu

Među najvažnije društvene i demografske posljedice Domovinskoga rata, s vrlo izraženom vremenskom i prostornom (regionalnom) selektivnošću ističu se prisilne ratne migracije, a unutar njih na osobit način fenomen progonstva, u čijem su se ishodištu nalazila vojna djelovanja kao i politika etničkoga čišćenja koju su na okupiranom području sustavno i dobro organizirano provodile srpske okupacijske (para)vlasti. Krajem 1991. godine u prognaničkom se statusu i/ili izvan svojih domova/naselja nalazilo više od pola milijuna stanovnika Hrvatske, od kojih je većina prijeratno prebivalište imala u tada okupiranim gradovima i selima. Među njima nalazili su se i prognanici iz Vukovara i vukovarskoga kraja, koji su punih sedam godina bili izvan svojih domova i naselja, razmješteni po cijeloj Hrvatskoj (dio i u inozemstvu) i koji su se među posljednjim hrvatskim prognanicima počeli vraćati u svoja prijeratna naselja i uglavnom na zgarišta svojih domova. Broj i struktura vukovarskih prognanika izvrstan je statističko-demografski pokazatelj i dokaz etničkoga čišćenja koje je nad Hrvatima i drugim nesrpskim stanovništvom Vukovara provodila i provela srpska okupacijska (para)vlast, što će se u radu argumentirati na temelju službenih državnih i gradskih evidencija i popisa prognaničke populacije. Život Vukovaraca u progonstvu nije bio jednostavan niti lagan, ali su zabilježene brojne političke, društvene, kulturne, vjerske, sportske, nakladničke i druge aktivnosti, koje su sinergijski djelovale u postupnoj pripremi prognanika za povratak, što u uvjetima dugog progonstva i njihove socio-ekonomske integracije u naseljima privremenog boravka nije bio jednostavan zadatak.

Vukovar, prognanici, etničko čišćenje, Domovinski rat

nije evidentirano