hrvatski

Postupci kod loma instrumenta u korijenskom kanalu

Instrumentacija korijenskih kanala važan je dio postupka endodontskog liječenja. Svrha mu je omogućiti pristup korijenskim kanalima iz kojih se zatim uklanjaju patološki mikroorganizmi i inficirani dentin kako bi se oblikovali i na kraju zabrtvili. Na taj način spriječava se dotok hranjivog sadržaja preostalim mikroorganizmima u kanalima i njihova reinfekcija, a omogućava cijeljenje periapikalnog tkiva. Kao i svaki postupak u dentalnoj medicini, tako i instrumentacija korijenskih kanala sa sobom povlači moguće komplikacije. Te komplikacije mogu se svrstati u 4 kategorije : 1. blokiranje kanala, 2. stvaranje tzv. stepenice, 3. perforacije korijenskog kanala, 4. lom instrumenta ili strani objekt u kanalu. Lom instrumenta pogreška je koja nastaje pretjeranom uporabom sile prilikom instrumentacije u zavojitim ili nedovoljno obrađenim kanalima tijekom njihova izvlačenja. Faktori koji utječu na lom dijele se na : 1. faktore vezane uz terapeuta, 2. anatomske uzroke 3. faktore vezane uz instrument te 4.faktore povezane uz tehniku instrumentacije. Instrumenti mogu biti od ugljičnog čelika, nehrđajućeg čelika i NiTi legura, a u današnje vrijeme najviše se koriste strojno upravljani NiTi instrumenti. Ti instrumenti s obzirom na svojstva materijala od kojih su napravljeni imaju određeni prednosti u odnosu na one od nehrđajućeg čelika, a to su superelastičnost i svojstvo memorije. Njihovom uporabom obrada kanala postala je jednostavnija, brža i preciznija. Studije koje se odnose na njihovu otpornost na lom oprečne su, neke navode kako su otporniji na lom od instrumenata od nehrđajućeg čelika, a druge ne. Bez obzira na studije, potrebno je držati se općih pravila instrumentacije i biti upoznat s tehnikama instrumentacije za instrumente od nehrđajućeg čelika, ali i za svaki sustav NiTi instrumenata. Kada se lom dogodi potrebno je u obzir uzeti čimbenike kao što su vrsta denticije, položaj zuba u zubnom luku, morfologija zuba i korijena, stanje periapikalnog i parodontnog tkiva te faza instrumentacije u kojoj se lom dogodio. Na osnovu tih čimbenika terapeut odlučuje o daljnjem postupku. Mogući ishodi su : 1. ne uklanjanje fragmenta, 2. konzervativno ili kirurško uklanjanje i 3. ekstrakcija zuba. Ako se odluči ostaviti fragment u kanalu, onda se kanal instrumentira i puni do koronarnog dijela fragmenta. Druga mogućnost je zaobilaženje instrumenta i punjenje uz obuhvaćanje fragmenta. Tehnike uklanjanja instrumenta su razne, mogu biti jednostavne i uključivat instrumente koje svaki doktor dentalne medicine ima u ambulanti, ali i biti kompleksnije i uključivat specijalne instrumente i sustave za uklanjanje. Najčešće korištene tehnike su ultrazvuk i njegove vibracije u kombinaciji s posebnim nastavcima, tehnike obuhvaćanja kao što su Masserannova tehnika i Feldmanova tehnika i tehnike tube. Kada dio fragmenta izvire u pulpnu komoricu tada se može ukloniti specijaliziranim kliještima kao što su Stieglitzova kliješta.

endodontski instrumenti ; komplikacije

nije evidentirano