hrvatski

Glagoljaške pustinje usred mora: otočna kulturna baština poljičkih glagoljaša

U radu je predstavljena povijest prožimanja pustinjaštva i glagoljaštva na hrvatskim prostorima. To se meduprožimanje ostvaruje na razinama teorije i prakse. Prva se odnosi na tekstove o slavnim pustinjacima u hrvatskoglagoljskim srednjovjekovnim kodeksima. Druga se odnosi na glagoljaše koji su ujedno bili i pustinjaci. U zlatnom dobu glagoljaštva, 14. i 15. stoljeću, najprepoznatljivijima su bili pavlini od kojih se sačuvao velik broj glagoljskih spisa. Od 16. do početka 20. stoljeca povijest su glagoljaštva i pustinjaštva obilježili pustinjaci na srednjodalmatinskim otocima Braču, Čiovu i Šolti. Bili su to svećenici stare Splitske nadbiskupije, ponajprije popi glagoljaši iz Poljica, koji su se pred turskim osvajanjima u 16. st. s kopna sklonili na osamljena otočna mjesta. U radu se pobliže opisuju njihove pustinje, ponajviše Dračeva luka i Blaca na Braču te pustinja u Prizidnicama na Čiovu. Poseban je naglasak stavljen na pisanu kulturnu ostavštinu na hrvatskoj ćirilici, tj. poljičici te, malim dijelom, na glagoljici, koja uglavnom još uvijek čeka na temeljitiju filološku i kulturološku obradu.

pustinjaci, glagoljaši, poljičica, Poljica, Brač, Čiovo, Šolta

nije evidentirano