hrvatski

Uloga roditeljskog ponašanja i samoefikasnosti u motivaciji darovite djece

Temeljem postavki različitih modela darovitosti, motivacija se pokazala kao jedan od ključnih čimbenika u ostvarivanju darovitosti, no nedostaje empirijskih provjera i potvrda. U ovom istraživanju nastojalo se u fokus staviti upravo motivaciju odnosno pojedine oblike samoregulacije darovite djece u obrazovnom kontekstu. Prema saznanjima iz ranijih istraživanja o važnosti okolinskih čimbenika i osobnih karakteristika u ostvarivanju darovitosti, uključene su i dodatne varijable – roditeljsko ponašanje i samoefikasnost, za koje se vjeruje da imaju važnu ulogu u motivaciji. Stoga je cilj bio ispitati ulogu roditeljskog ponašanja i samoefikasnosti u motivaciji darovite djece. U istraživanju je sudjelovalo 85 sudionika, od toga 30 darovitih učenika i učenica te 55 roditelja (majki i očeva). Rezultati istraživanja pokazali su da je, prema dječjim procjenama, roditeljska podrška majke značajan pozitivan prediktor identificirane akademske samoregulacije, a restriktivna kontrola majke značajan negativan prediktor intrinzične akademske samoregulacije darovite djece. S druge strane, roditeljske samoprocjene ponašanja nisu pokazale značajnu ulogu u akademskoj samoregulaciji njihove darovite djece. Pronađeno je i da je akademska samoefikasnost značajan pozitivan prediktor introjecirane, identificirane i intrinzične akademske samoregulacije darovite djece. Spoznaje iz ovog istraživanja mogu se koristiti pri izradi različitih programa i edukaciji roditelja kako bi se darovitoj djeci pružila optimalna podrška u njihovom daljnjem razvoju.

darovitost, motivacija, akademska samoregulacija, roditeljsko ponašanje, samoefikasnost

nije evidentirano