hrvatski

Emocije i emocionalna regulacija u odgojno- obrazovnom procesu

U obrazovnom kontekstu svi njegovi sudionici (učenici, nastavnici, ravnatelji, roditelji) doživljavaju brojne i intenzivne emocije (i ugodne i neugodne) koje značajno utječu na proces obrazovanja. Schutz i Lanehart (2002) naglašavaju da su emocije uključene u gotovo svaki aspekt procesa poučavanja i učenja, stoga je razumijevanje prirode emocija u obrazovnom kontekstu izuzetno važno ako želimo taj proces učiniti uspješnijim. Iznenađujuće je, dakle, da se emocije u području obrazovanja dugo nisu istraživale niti su bile sustavno razmatrane u okviru različitih teoretskih modela, koji su se uglavnom bavili kognitivnim i motivacijskim aspektima učenja i poučavanja. Izuzetak čine jedino intenzivna istraživanja ispitne anksioznosti kod učenika koja postoje još od početka pedesetih godina prošlog stoljeća (Pekrun, Goetz, Titz i Perry, 2002) te istraživanja stresa i zadovoljstva poslom kod nastavnika (Oplatka, 2009). Doživljavanju svih drugih emocija u području obrazovanju uglavnom se nije poklanjala velika pozornost sve dok se početkom devedesetih nisu pojavila istraživanja koja su ukazala na važnost i potrebu respektiranja uloge koju emocije i emocionalna regulacija imaju za sve sudionike u procesu obrazovanja (učenja i poučavanja). U daljnjem tekstu pokušat će se opisati neka od tih istraživanja, kao i teorije koje su na osnovi njih nastale u proteklih dvadesetak godina. Pri tome će se osvrnuti na doživljavanje i regulaciju emocija kod učenika, nastavnika i ravnatelja (uključujući njihove međusobne emocionalne utjecaje) naglašavajući važnost tih procesa za kvalitetu obrazovnog procesa u cjelini.

emocije, emocionalna regulacija, učenici, učitelji, ravnatelji škola

nije evidentirano