hrvatski

Dijagnostika osteoartritisa temporomandibularnog zgloba

Osteoartritis i osteoartroza ubrajaju se u degenerativne promjene TMZ-a. Promjene u TMZ-u mogu potaknuti različiti sistemni i lokalni čimbenici. Funkcija TMZ-a će ostati uredna dokle god adaptivni kapacitet zgloba nije ugrožen. Ukoliko zglob nije u mogućnosti kompenzirati promjene dolazi do pojave simptoma kao što su bol i/ili ograničenja u opsegu kretnji.² Etiologija i patogeneza do danas nisu u potpunosti razjašnjene, a jedan od mogućih uzroka navodi se povećano opterećenje zglobnih površina uslijed kojih dolazi do remodelacije. Dugotrajnim djelovanjem opterećenja zglobna površina postaje razmekšana (hondromalacija) i počinje se resorbirati subartikularna kost.¹ Osteoartritis može se podijeliti na početni i uznapredovalij stadij, a u³ konačnici pojavljuju se radiografski vidljive promjene koje ne odražavaju uvijek točan stadij bolesti: osteofiti, erozije i subkortikalna cista. Ako je bolest dosegla adaptivni stadij bez simptoma naziva se osteoartroza. Dijagnostika osteoartritisa podrazumijeva uzimanje anamneze i detaljan pregled struktura kao i funkcije zgloba te radiografsku dijagnostiku.¹ Radiografske snimke potvrđuju dijagnozu, a koriste se tradicionalne tehnike snimanja, CT, CBCT, MR i ultrazvuk. CT i CBCT metode su izbora ako se žele prikazati koštane promjene, a MR ako želimo prikazati pomak zglobne pločice. Kao metodu terapije najbolje bi bilo izabrati onu najmanje invazivnu, a kojom se može postići ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete pacijentova života.

temporomandibularni zglob ; osteoartritis

nije evidentirano