hrvatski

Spinozino poimanje kauzalne konstrukcije svijeta

Spinozin nauk izložen u djelu Etika karakterizira disciplinarna neodvojivost etike od ontologije. Shvaćanje dobra nužno ide preko shvaćanja valjane konstitucije svake pojedinačne stvari u uzajamnoj vezi s istinom postojanja u cjelini. Spinozina temeljna etička pretpostavka je da sva bića jesu znamenja jednog savršenog bića – boga. Spinozina etika predstavlja nauk teološkog propitivanja cjelokupne prirode na deduktivan način. Spinoza svoj cjeloviti nauk gradi na način uspostavljanja pojma i definicije svake pojedine stvari koja se može zahvatiti na bilo koji način spoznaje, te prema međusobnom odnošenju ovih stvari ukazuje koje se prepoznaju kao ranije i uvjeti onim kasnijim, odnosno posljedičnim koje svoj pojam i definiciju dobivaju iz prethodnih. Taj i takav sustav razumijevanja u podudarnosti sa svojim predmetom ukazuje na kauzalnost kao logiku stvari uopće. Kako bi ova kauzalna konstrukcija svijeta bila izvedena i uprizorena bez ostataka koji bi kao otvorenost sustava mogli narušavati sustav sam, pa time i dovoditi u pitanje same kriterije, a onda i mogućnost adekvatnih spoznaja, pod kauzalnom konstrukcijom svijeta poima se cjelovita i prema zadanim načelima izvedena kozmologija. Ova kozmologija konstruirana je iz temeljnih elemenata: supstancije koja je kao apsolutni totalitet izjednačena s bogom, odnosno prirodom, izražena pripadnim atributima, te stanjima supstancije, odnosno modusima.

kauzalnost, konstrukcija, svijet, supstancija, atribut, modus, priroda, bog, etika, razum

nije evidentirano