hrvatski

Temeljno djelo hrvatske književnosti: 500. obljetnica objave Judite Marka Marulića

Epom Judita, tim temeljnim djelom hrvatske književnosti, Marko Marulić se predstavio i kao renesansni pjesnik, predvodnik novog književno- povijesnog umjetničkog pravca u hrvatskoj i europskoj književnosti. To je ponajprije vidljivo u jasnoći svega što prikazuje, opisuje, pripovijeda, u slikovitosti djela, te u redoslijedu izlaganja događaja i razvoju radnje pri čemu je alegorijske vizije prilagodio prizorima svoje svakodnevice. Iako Marulić definitivno nije bio petrarkist, ipak može se prepoznati da je od njih uzeo ono najviše i najbolje. Važna činjenica što ju vezujemo uz Marulićev spjev Judita jest da je to književno, umjetničko, djelo pisano hrvatskim jezikom. Pisac je želio napisati djelo čitljivo hrvatskom čitatelju, odaslati mu važne poruke s ciljem podizanja morala, a time ujedno pridonijeti kulturnom razvoju svoje sredine. Marulićeva odluka o stvaranju na hrvatskome jeziku imala je dalekosežnih posljedica za hrvatsku književnost stoga što je istodobno otvarala europske poetološke transformacije staroga i srednjega vijeka u novovjekovlje. U Juditi je pjesnik na hrvatskom jeziku iznjedrio svoj model renesansnog epskoga spjeva izosilabične versifikacije s dvostruko rimovanim dvanaestercima koja se razlikuje od kvantitativnoga humanističko- latinističkoga modela.

Marko Marulić, Judita

nije evidentirano