hrvatski

Javno opravdanje u multikulturalnim praksama

Rawlsova teorija javnog uma predstavlja model opravdanja određenih zakona i javnih politika koji zahtjeva da opravdanje istih bude prihvatljivo svim razložnim građanima. Dakle, koriste se zajednički razlozi, koje Rawls označava kao političke javne razloge. Rawls je, uglavnom, usmjeren razlozima poput političkih ideala i načela, a razložnost se definira, uz ostalo, kroz prihvaćanje takvih razloga. Međutim, neki autori prigovaraju Rawlsu da nije dovoljno razradio epistemološke elemente javnog opravdanja. Takvu kritiku upućuje mu Maria Paola Ferretti (2019), koja nastoji ponuditi poboljšanu verziju javnog opravdanja, podržavajući ideju da je javno opravdanje moguće zamisliti samo ako se ljudi slože oko zajedničke etike vjerovanja. Lockeovim konceptom etike vjerovanja, Ferretti se poziva na zbirku epistemičkih i moralnih načela koja vode do preoblikovanja uvjerenja koja formiraju naš javni svjetonazor. U radu iznosim dva prigovora protiv Ferrettine pozicije. 1) Tvrdim da njena pozicija ne odgovara zahtjevu koji je postavila za teoriju javnog opravdanja – da oni koji su podložni vladi mogu slobodno pristati na njene odluke jer Ferretti ne navodi što bismo trebali učiniti u vezi s problemom laika koji ne razumiju razloge stručnjaka. 2) Ustanovljavam teško održivu razliku između odnosa prema privatnoj i javnoj sferi u Ferrettinoj poziciji, posebno vezano za multikulturalne tvrdnje. Naime, smatram da je problematično njezino ograničenje javnog opravdanja toga što bi ljudi u skupinama trebali biti slobodni napraviti, isključivo na javnu sferu, jer je moguće da se događaju kršenja prava i u privatnoj sferi. Stoga je potrebno i u toj sferi regulirati ponašanja.

javno opravdanje ; multikulturalizam

nije evidentirano