hrvatski

Zanimljiv gradić na rubu strme litice iznad Kvarnera: Lubenice – najmanji grad na svijetu!

Smještene na zapadnom dijelu otoka Cresa nazvanom Gerbin, na uskom izduženom grebenu, na rubu strme litice iznad mora, na nadmorskoj visini od 378 m, Lubenice su najviše položeno naselje na otoku Cresu. Ime im nije povezano, kako bi neupućeni brzopleto mogli pomisliti, s poznatim voćem, nego s činjenicom da su na mjestu gdje su podignute zime oštre i hladne, a vjetrovi iz svih smjerova snažni i neugodni. Stoga je rimski naziv Hibernicia/Hibernitia (lat. hibernus = zimski, hladni) nedvojbeno bio vrlo opravdan, što su potvrdila i istraživanja jezikoslovca Petra Skoka. Stari prilazi gradiću išli su iz smjera Podola, Valuna (preko Zbićine) i Pernata. Električnu energiju Lubenice su dobile 1969. (među posljednjima na otoku), a vodu iz creskog vodovoda tek 2001. Odvojak ceste Podol-Lubenice izgrađen je 1962., a asfaltiran 1980. Na uskoj zaravni gdje se Lubenice nalaze bilo je smješteno zbijeno gradinsko naselje pa se može govoriti o višetisućljetnom kontinuitetu tog strateški iznimno značajnog mjesta. Naime, još je arhitekt Andre Mohorovičić ustvrdio da se u temeljima današnjih zidova naziru tragovi suhozidnog bedema iz prapovijesne epohe. Ovalnog oblika, Lubenice su s morske strane zapravo nepristupačne zbog visoke strmine, a s istočne strane naselja nekoć su postojale zidine čiji se ostaci i danas vide te po jedna gradska vrata na sjevernoj i jugoistočnoj strani. Gradski se trg nalazi na južnoj strani, odnosno na ulazu u naselje, između župne crkve i od nje odvojenog zvonika, pored južnih gradskih vrata. Na trgu je smještena općinska cisterna (šterna). Lubenice se sastoje od dviju uzdužnih ulica koje su međusobno spojene poprečnim manjim prolazima. Uske krivudave ulice i prolazi nepopločeni su i neravni, prilagođeni terenskim uvjetima. Kamene kuće su visoke. Kako je to istaknuo profesor Nikola Stražičić u svojoj monografiji o Cresu, koja i danas – unatoč mnogobrojnim novim izdanjima – predstavlja temeljno djelo o otoku, Lubenice su naselje s elementima urbane strukture, ali seoske ekonomije, a nalaze se na jednoj od najneobičnijih lokacija na našoj obali. Također su izvrsna panoramska točka za kontrolu plovnog puta kroz Kvarner. Četiri tisuće godina staro naselje do danas se održalo na istom, vrlo ograničenom prostoru, gdje su očuvani i rimski tragovi: nakit, novac, epigrafski nalazi i arhitektonski ulomci. Tadašnji naziv grada bio je Hibernitia i bio je jedan od četiriju najvažnijih otočnih naselja. U srednjem su vijeku Lubenice bile jedna od četiriju otočnih općina (uz Cres, Osor i Beli). Mlečani su općinu ukinuli 1484. i priključili je gradu Cresu. Koliko su Lubenice imale stanovnika tijekom svoje prošlosti pa do danas? Prve procjene potječu iz XVIII. stoljeća kada Župa Lubenice ima 238 (1747.), odnosno 249 žitelja (1797.). Godine 1797. u Lubenicama je u 20 obitelji živjelo 105 ljudi, a 1818. u 24 kuće bilo ih je 131 (u župi 348). Dalje se broj žitelja u župi kretao ovako: 1850. 357, 1880. 410, a 1912. 562. Po katastarskoj općini stanje je bilo sljedeće: 1869. 198, 1880. 234, 1910. 250, a 1945. maksimum od 266. Nakon Drugog svjetskog rata uočljiv je naglašeni utjecaj iseljavanja na konstantan pad broja stanovnika u naselju, koji je ostao prisutan sve do danas: 1945. bilo ih je 185, 1961. 109, 1981. 59, 2001. 24, a 2011. 12. Prema trenutnim neslužbenim podacima u gradiću stalno živi samo jedna osoba pa Lubenice nedvojbeno zaslužuju epitet najmanjega grada na svijetu, iako tu zanimljivu titulu i dalje nosi istarski gradić Hum. Osim same gradske jezgre, kulturno-povijesni spomenici Lubenica odnose se na više mjesnih crkava: trobrodnu župnu crkvu Pohođenja Djevice Marije (izgrađenu u XVIII. stoljeću na mjestu starije), grobljansku kapelu svetog Stjepana (podignutu 1772.), crkvu svetog Antuna Pustinjaka na ulazu u mjesto (iz XV. stoljeća), romaničku crkvu svete Nedjelje (također na ulazu u naselje) i kapelu sv. Jakova (pored starog župnog stana). U blizini naselja, uz put prema Zbićini, smještena je i skromna crkvica svetog Mihovila, a na brdu Vrh sela nalaze se ruševine crkvice svetog Petra. Mjesni blagdan slavi se 2. veljače (Svijećnica, Kandelora). Valja istaknuti činjenicu da je kompleks bivšeg župnog dvora u Lubenicama od 2005. upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a o njegovoj se obnovi osmišljenim postavom Muzeja ovčarstva od 2008. brine Ruralna otočna grupa - Muzej ovčarstva. Premda po svojoj veličini i nekada postojećim elementima urbanog identiteta (osmogodišnja škola, župni dvor, poštanski ured i općinska uprava) spada u naselja s tzv. središnjim funkcijama, sve navedeno danas postoji samo u sjećanju, kako je to istaknula vrsna istraživačica ovoga kraja i angažirana čuvarica tradicijskog otočnog nasljeđa povjesničarka Marijana Dlačić. U novije se vrijeme uz naselje spominju i obližnje plaže Žanja i Sveti Ivan, koje zbog svojeg atraktivnog izgleda zauzimaju visoka mjesta na listama najljepših plaža Europe. U Lubenicama postoji spomenuti Muzej ovčarstva, a sjedište su i Centra za održivi razvoj „Gerbin“. Muzeju ovčarstva 2012. dodijeljena je oznaka Hrvatskog otočnog proizvoda. Na gradskom se trgu ispred župne crkve u ljetno doba godine od 1989. održavaju i tradicionalne Lubeničke glazbene večeri, na kojima nastupaju mnogobrojni hrvatski i inozemni izvođači. Zbog iznimne važnosti očuvanja, zaštite i valorizacije, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske nominiralo je 2005. naselje Lubenice za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Danas su jedno od turistički najposjećenijih naselja na otoku.

Lubenice, otok Cres, povijest

Rad je dio projekta Filozofskog fakulteta u Puli "Istra i Kvarner u novom vijeku: mikropovijesne teme"