hrvatski

Zajedno i (ili) sami - istraživanje o iskustvima mladih s društvenom izolacijom i fizičkom distancom u doba pandemije

Za današnje generacije djece i mladih, osnovnoškolske, srednjoškolske i studentske dobi, možemo reći da su se od najranije dobi susretali i odrastali s raznim mogućnostima koje nude suvremene informacijske tehnologije: od igrica, komunikacije na društvenim mrežama, glazbe, filmova i ostalih elektroničko-medijskih sadržaja, pa do učenja i korištenja različitih aplikacija za dobivanje brojnih informacija, kupovanja, naručivanja dostave, taksija i sl. Korištenje istih, bio je također važan i sastavni dio njihove vršnjačke socijalizacije a nerijetko je pretjerana zaokupiranost s tim uređajima, stvarala odgojne izazove roditelja kao i zabrinutost stručnjaka u području mentalnog zdravlja djece i mladih (Mandarić, 2012 ; Robotić, 2015). Pojavom globalne pandemije od 2019. godine koja je nametnula potpuno nova iskustva svakodnevnog života, najprije uslijed sveopće karantene odnosno lock- down-a uz prisilnu društvenu izolaciju te potom i života u tzv. "novom normalnom" razdoblju strogih epidemijskih mjera i fizičke distance, upravo te nove tehnologije su postale gotovo jedini prozor u svijet, a sada su mladi bili prisiljeni čak još više ih koristiti, osobito u nastavi na daljinu. Upravo je jedan od glavnih ciljeva znanstveno-istraživačkog projekta koji se trenutno provodi u Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" pod nazivom ˝Od lokalnih do virtualnih zajednica - Društveni odnosi mladih u uvjetima nametnutog prostornog distanciranja˝, istražiti iskustva mladih u vrijeme ograničenog kretanja i prostornog distanciranja, osobito načina provođenja radnog (online učenje i rad) i slobodnog vremena te iskustva povećanih virtualnih društvenih interakcija zbog nametnutih okolnosti. U prvoj fazi projekta koristili smo kvalitativne metode istraživanja, kroz intervjue i fokus grupe s relevantnim sugovornicima, učenicima sadašnjih četvrtih razreda vukovarskih srednjih škola. Njih 14 smo u intervjuima ispitivali postoje li neke specifičnosti u korištenju informacijsko- komunikacijske tehnologije kao i specifičnosti u lokalnim obrascima socijalne interakcije mladih. U ovom radu ćemo prikazati analizu dobivenih dogovora kroz intervjue na neka ključna pitanja o tome je li došlo do promjene u načinu na koji mladi koriste Internet nakon pojave pandemije, postoje li neki sadržaji koji im u većoj mjeri nego prije privlače pažnju, jesu li im roditelji prigovarali zbog prečestog korištenja tih uređaja, u kojoj mjeri im je važna uključenost na pojedine društvene mreže te osobito pitanja ima li druženje preko Interneta neke prednosti u odnosu na druženje u živo kao i da usporede odnos druženja sa prijateljima uživo i preko društvenih mreža. Njihovi odgovori čine prvi korak u izradi anketnog upitnika koji će potom obuhvatiti reprezentativni uzorak mladih u srednjim školama Vukovarsko- srijemske županije, što je naredna faza u provedbi projekta.

društvena izolacija, fizička distanca, mladi, život online, društvene mreže

nije evidentirano