hrvatski

Tehnizacija usluga i uslužnih zanimanja: neki razvojni i regresivni aspekti

Autori koji su propitivali i istraživali odnos čovjeka i stroja, bez obzira iz kojeg područja znanosti dolazili, isticali su da je od najranijeg doba čovjek svojom inteligencijom bio kadar otkriti upotrebu i primijeniti neki alat bilo kao oruđe ili oružje, što potvrđuju arheološki artefakti još od kamenog i brončanog doba. Povijest tog razvoja i svih drevnih izuma koji su bili preteča suvremenih strojeva nas dovodi i do izuma stroja koji autonomno radi bez ljudske ili životinjske snage, korištenjem toplinske energije koja ga pokreće. Stoga, upravo parnom stroju pripisujemo presudnu ulogu u prvoj industrijskoj revoluciji, no ne samo u tvorničkoj proizvodnji već i u željezničkom prometu koji već tada koristi isti izum. Od tada pa do današnje suvremene tehnologije, inovacije, izumi i njihova sve veća primjena u svakodnevnom životu potvrđuju kako je čovjek biće koje ima sposobnosti a i teži k tome da osposobi i programira stroj da radi i misli umjesto njega. Drugim riječima, stroj postaje autonomni subjekt. Stoga će se u ovom radu najprije ukratko prikazati jedan kod nas nedovoljno poznati, suvremeni teorijski koncept tehničke subjektivnosti I. Rogića koji razmatra odnos čovjeka i stroja iz tehničko-modernizacijske, sociološke, antropološke i povijesne perspektive. Strojevi kao autonomni subjekti su najprije zamijenili fizički i manualni rad čovjeka kroz procese mehanizacije, automatizacije i informatizacije u industrijskoj proizvodnji. Još od sredine 20. stoljeća počinju zamjenjivati i uslužni rad također uvođenjem različitih automata i robota, da bi na prijelazu u 21. stoljeću informatička tehnologija omogućila umjetnu inteligenciju koja procesira informacije čime zamjenjuje i misaoni ljudski rad, koji također pripada kategoriji usluga. Pojam koji najbolje opisuje supstituciju uslužnog rada strojevima jest tehnizacija usluga, koji će se također ovdje prikazati, polazeći od pojma tehnizacije kako ga definira N. Elias u svom radu iz 1995. Razmatranjem modela D. Colliera koji prikazuje šest stupnjeva automatizacije usluga, u radu se ističe kako "dolazak" strojeva kao radne snage u sektor usluga istovremeno dovodi do brojnih pozitivnih mogućnosti, ušteda poslodavcima i praktičnih koristi za korisnike usluga, što je svakako razvojni aspekt tog procesa. Međutim, sada i uslužna zanimanja kao nekad industrijska i poljoprivredna postaju tzv. tehnološki viškovi čime raste nezaposlenost i nestaje potražnja za brojnim zanimanjima koji su ti strojevi potisnuli, što je zasigurno regresivni aspekt i negativna posljedica tehnizacije usluga kako za pojedince tako i za društvo u cjelini.

tehnička modernizacija, uslužna zanimanja, tehnizacija usluga, informatizacija

nije evidentirano