hrvatski

Formalno poučavanje govorne fluentnosti na stranom jeziku- primjer iz prakse

Distribucije samoispravljanja, omjeri samoispravljanja pogrešaka te samopraćenje govora pružaju neizravnu informaciju o osjetljivosti sustava za kontrolu govora prema različitim vrstama pogrešaka, neprikladnome izričaju i oklijevanjima. Recentna istraživanja navode da određeni postupci pokazuju pozitivne učinke na kontrolni mehanizam za samopraćenje govora – ključan čimbenik u razvoju govorne fluentnosti. U okviru kolegija Razvoj govorne fluentnosti studenti prve godine diplomskoga studija Njemački jezik i književnost na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Splitu izvodili su različite govorene zadatke. Cilj je, između ostaloga, bio ispitati u kojoj mjeri studenti, koristeći se samoprocjenom, uočavaju govorne pogreške i oklijevanja u svome govoru u prvoj i u ponovljenoj izvedbi dvaju govorenih zadataka (dijalog i naracija). Također, pokušalo se ispitati postoje li promjene u obrascu samoispravljanja različitih vrsta pogrešaka u različitim uvjetima (prva i/ili ponovljena izvedba). Dobiveni rezultati pokazuju da je govornikov sustav za kontrolu govora u prvoj izvedbi (dijaloga i naracije) usmjereniji prema gramatičkoj i leksičkoj ispravnosti, dok je u ponovljenoj izvedbi govornikova pažnja ponajprije usmjerena prema oklijevanjima. Analizom retrospektivnih komentara vidljivo je da apsolutna većina studenata navodi da je u prvoj izvedbi njihova pažnja više usmjerena prema nadgledanju gramatičke i leksičke ispravnosti, dok su se u ponovljenoj izvedbi više usmjerili prema izgovornim pogreškama i oklijevanjima.

govorna fluentnost, govorne pogreške, oklijevanja, poštapalice

Hrvatsko filološkog društvo: pozivno (online) predavanje (11.11.2021.)