hrvatski

Pristup pacijentu s mehaničkom cirkulacijskom potporom lijevoj klijetki (LVAD) u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi: što možemo učiniti na terenu?

Mehanicka cirkulacijska potpora srcu je oblik liječenja bolesnika u akutnom i kroničnom stadiju zatajenja srca s ciljem volumnog rasterećenja srca i ostvarivanja protoka krvi prema perifernim organskim sustavima. Razvijena je kako bi se produžio život pacijenata koji čekaju transplantaciju srca (bridge thearpy), no danas se koristi i kao palijativna, to jest odredišna terapija (destination therapy) kod pacijenata koji nisu kandidati za transplantaciju srca i imaju ireverzibilna oštećenja miokarda. Broj pacijenata sa mehaničkom cirkulacijskom potporom lijevoj klijetki (LVAD) u Republici Hrvatskoj je u porastu. S obzirom na porast broja takvih pacijenata raste i mogućnost susretanja sa takvim pacijentima na terenu u hitnoj medicinskoj službi (HMS). Cilj ovog rada prikazati je mogućnosti i ograničenja timova HMS u zbrinjavanju pacijenata s LVAD-om na terenu, naglasiti razlike u promjenama u vitalnim parametrima i elektrokardiogramu (EKG), te ukazati na kompleksnost problema i potrebu za edukacijom djelatnika. Djelatnici HMS u svom se poslu oslanjaju na procjenu pacijenata po ABCDE pristupu u sklopu kojeg se objektivnim mjerenjima utvrđuju vitalni parametri. Tijekom pregleda pacijenata s LVAD-om treba imati na umu da su oni i članovi njihove obitelji dobro educirani o funkcioniranju samog uređaja, često više od samih djelatnika HMS. Kod pacijenata sa LVAD-om većina promjena koje očekujemo u njihovoj procjeni u odnosu na pacijenta bez LVAD-a bit će vezana uz cirkulaciju (C). Prilikom procjene kvalitete cirkulacije mjerimo puls pacijenta, krvni tlak i kapilarno punjenje. Većina LVAD uređaja koji se danas ugrađuju pripadaju u skupinu uređaja kontinuiranog protoka. Pacijenti s takvim LVAD-om nemaju mjerljiv periferni puls, niti se sfingomanometrom može izmjeriti tlak, što može prestavljati problem kod pacijenata koji nisu u kontaktu. Kod pacijenata koji su pri svijesti, zatražit ćemo ih da nas ukratko upute u vanjski kontroler uređaja, parametre koje on pokazuje i alarme koji upozoravaju na patološke vrijednosti. Krvni tlak može se izmjeriti primjenom Doppler ultrazvuka brahijalne arterije linearnom sondom uz sfingomanometar. Rezultat mjerenja bit će srednji arterijski tlak čije vrijednosti ukazuju na pravilno ili patološko funkcioniranje same pumpe. Što učiniti ako pacijent nije pri svijesti? U slučaju da je pacijent bez svijesti tim HMS mora odlučiti treba li započeti reanimaciju. Iako su naši timovi dobro educirani po pitanju reanimacije, kako procjeniti da li je pacijent za reanimaciju u odsutstvu parametra pulsa kod ovakih pacijenata? American Heart Association (AHA) izdalo je 2017. godine smjernice za reanimaciju odraslih i pedijatrijskih pacijenata s ugrađenim LVAD-om. U svojim smjernicama AHA se u odsutsvu pulsa koristi dvama vitalnim parametrima koji su presudni za odluku o reanimaciji: srednji arterijski tlak i razina CO2 na kraju izdaha (kapnometrija). Tijek reanimacije isti je kao i kod pacijenata bez LVAD-a, dozvoljena je aplikacija svih lijekova i defibriliacija bez potrebe iskopčavanje uređaja. Hitno zbrinjavanje pacijenta s LVAD-om predstavlja veliki, ali zanimljivi izavov u djelatnosti HMS. Važno je educirati djelatnike u pristupu prema ovim pacijentica, ali također i opremiti Zavode sa adekvatnom opremom.

kronično zatajenje srca, LVAD, reanimacija, edukacija

nije evidentirano