hrvatski

„Novonormalno vođenje“ odgojno-obrazovnih ustanova: problemi, iskustva i budući izazovi

Ravnatelji odgojno-obrazovnih ustanova u uobičajenim okolnostima obavljaju vrlo složen i zahtjevan posao. U promjenjivim, nekontrolabilnim nepogodnostima koje je donijela pandemija Covid-19, ravnatelji su se suočili s ranije neviđenim izazovima, očekivanjima, pritiscima i odgovornostima, što je utjecalo na prirodu njihovog posla. Cilj je ovoga rada na osnovu analize recentne literature ukazati na probleme i izazove s kojima su se suočili ravnatelji tijekom pandemije te ukazati na karakteristike novonormalnog stila vođenja odgojno-obrazovnih ustanova. Analizom rezultata različitih istraživanja utvrđeno je da su se administrativno-tehnički poslovi ravnatelja tijekom pandemije dodatno povećali. Bilo je potrebno uskladiti zahtjeve i upute nadređenih s organizacijom rada, osmisliti učinkovita rješenja za nabavku opreme koja nedostaje, održavanje higijene i zaštite zdravlja i sl. Ravnatelji su bili primorani usmjeriti pozornost na unapređivanje procesa učenja i poučavanja i osiguravanje resursa za provedbu tih procesa u netipičnim uvjetima (pedagoško, instrukcijsko vođenje). Oni su svoj stil nastojali prilagoditi novonastaloj situaciji kako bi zadovoljili potrebe učenika, učitelja i roditelja (situacijski pristup). Prakticirali su usmjeravajuća (pomaganje i motiviranje učitelja da ostvare ciljeve poučavanja i sl.) i podržavajuća ponašanja (usmjerenost na odnose, izgradnju zajedništva, međusobno poštovanje i sl.), a kako bi pomogli učiteljima da učine više od očekivanog. Pandemija ih je natjerala da koriste postojeće resurse i znanja na nove načine. U literaturi se „novonormalno vođenje“ (Francisco i Nuqui, 2020) opisuje kao sposobnost prilagodbe i brzog, učinkovitog donošenje odluka, a da pri tome ravnatelj ostane jak i predan. Odgojno-obrazovne ustanove u zahtjevnim vremenima traže snažne, oštroumne, fleksibilne, inovativne ravnatelje. Analizirana istraživanja pokazuju da su ravnatelji i učitelji izdržali, pa čak i napredovali teškim okolnostima u prkos. Ravnatelji su izvijestili o eksponencijalnom povećanju opterećenja, ali ne i o padu zadovoljstva poslom. Iskazuju i zadovoljstvo brzinom i razvojem osobnih kompetencija, a komunikaciju procjenjuju kao najkorisniju vještinu. Iako uočavaju neke pozitivne učinke na profesionalnu praksu, izuzetno su zabrinuti za dobrobit, osobito mentalno i socio-emocionalno zdravlje učitelja i učenika. Svjesni su da pandemiji nije uskoro kraj, pa među prioritetima ističu potrebu ulaganja u učitelje i njihovo usavršavanje za korištenje digitalne tehnologije, pomoć učenicima koji iz različitih razloga nemaju mogućnost pratiti online nastavu, mole za jasnije upute o zaštiti zdravlja i sl. Važan doprinos ovog rada je u sistematiziranju spoznaja o vođenju odgojno-obrazovnih ustanova u neizvjesnim vremenima. Zaključno se ukazuje da ravnatelji, kao nikad ranije, trebaju podršku i razumijevanje učitelja, roditelja i nadređenih.

ravnatelji, pandemija, stil vođenje, škola

nije evidentirano