hrvatski

Kreativnost u ludosti: sumanuti poremećaj kao polje kreativnosti uma

Pod psihotičnim poremećajima prvenstveno mislimo na shizofreniju i sumanuti poremećaj (paranoju). Osnovna karakteristika oba ova poremećaja jest gubitak kontakta s realnošću koji se (između ostalog) manifestira i sumanutostima. Kod sumanutog poremećaja nema drugih psihotičnih simptoma. Sumanutost se definira kao ideja, nastala na bolesnoj osnovi, od koje se osobu nikakvim racionalnim razlozima ne može razuvjeriti. Sumanutosti se po sadržaju dijele u grandiozne (veličine), proganjanja, erotomanske, ljubomore, odnosa itd. Također, sumanutosti mogu biti bizarne i nebizarne. Nebizarne su one koje su realno moguće (npr. praćenje, ljubomore i sl.), dok su bizarne one koje su potpuno nemoguće, fantastične i nezamislive u realnosti (npr. otmice od strane izvanzemaljaca). Prema psihoanalitičkoj teoriji sumanutosti nastaju projekcijom vlastitih ideja, želja i misli na druge. Stoga sumanutosti možemo promatrati i kao projekcijsko platno za vlastiti unutarnji svijest. Iz toga proizlazi da će se i kreativnost unutarnjeg psihičkog života manifestirati bogatstvom ili siromaštvom sumanutosti. Poznato je da osobe s demencijom (dakle kognitivnim propadanjem) imaju siromašnije, nesistematizirane, nerazrađene sumanutosti. Postavlja se pitanje je li za nastanak bizarnih sumanutosti potrebna kreativnost i bogatstvo svijeta unutarnjih objekata. Two elementary psychotic disorders are schizophrenia and delusional disorder (paranoia). Core characteristic of both of these disorders is a loss of contact with reality which can be expressed as (among other symptoms) a delusion. In delusional disorder, there is no other psychotic symptoms. A delusion is defined as an idea, based in psychopathology and from which the person cannot be dissuaded by and rational reason. Delusions can be divided, in terms of their content, into: grandiose, persecutory, erotomanic, jealous, relationship etc. Furthermore, delusions can be bizarre or non-bizarre. Non-bizarre are those that are possible in reality (e.g. persecutory, jealousy etc), whereas bizarre are those that are impossible, phantastic or unimaginable in real life (e.g. abduction by aliens). According to psychoanalytic theory, delusions develop as a projection of a person's ideas, wishes and thoughts to others. Therefore, we can conceptualize them as a projection of one's own inner world to the outside world. Hence, the creativity of the inner mental life will be manifested as a lavishness or poverty of delusions. It is well-known that people with dementia (hence, cognitive decline) have less developed, less systematized, less comprehensive delusions. We can pose a question if bizarre delusions are the manifestation of the creative and rich world of the inner objects of the person.

kreativnost ; duševna bolest ; shizofrenija ; sumanuti poremećaj ; sumanutost

nije evidentirano