hrvatski

Povezanost motivacije, samoprocijenjenog mentalnog zdravlja i percepcije barijera za vježbanje s razinom tjelesne aktivnosti i sedentarni ponašanjem zagrebačkih adolescenata

Poznato je da je od djetinjstva veliki dio djece tjelesno aktivan, no ulaskom u pubertet, a kasnije i u adolescenciju, taj se broj značajno smanjuje. Kako bismo bolje razumjeli ponašanje adolescenata, nužno je dobiti uvid u njihovu motivacijsku strukturu, u način percepcije barijera za vježbanje i procjenu mentalnog zdravlja, te odnos navedenih konstrukata s tjelesnom aktivnošću i sedentarnim ponašanjima. Ovo je istraživanje provedeno kako bi se provjerilo postoje li statistički značajne rodne razlike u tjelesnoj aktivnosti i sedentarnom ponašanju adolescenata, pridonose li percipirane barijere za bavljenje tjelesnom aktivnošću i motivacija za vježbanjem objašnjenju tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja adolescenata te pridonose li tjelesna aktivnost i sedentarno ponašanje objašnjenju samoprocijenjenog mentalnog zdravlja. Istraživanje je dio CRO-PALS studije, te uključuje 818 adolescenata zagrebačkih srednjih škola. Za procjenu razine tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja korišten je SHAPES upitnik. Motivacija za vježbanje procijenjena je hrvatskom verzijom upitnika EMI-2, mentalno zdravlje hrvatskom verzijom upitnika SDQ, a za mjerenje barijera za tjelesnu aktivnost konstruiran je novi upitnik koji pomoću 20 čestica mjeri internalne i eksternalne barijere. Utvrđeno je da su adolescenti u većoj mjeri tjelesno aktivni u odnosu na svoje vršnjakinje, koje izvješćuju o višoj sklonosti sedentarnom ponašanju. Internalne barijere značajno pridonose predviđanju razine tjelesne aktivnosti, pri čemu veća percepcija ovih barijera predviđa nižu razinu tjelesne aktivnosti. Nadalje, motivacija za vježbanje ima značajan aditivni doprinos u objašnjavanju razine tjelesne aktivnosti, pritom snažnija ukupna motivacija za vježbanje predviđa veću razinu tjelesne aktivnosti. Internalne barijere najsnažniji su prediktor sedentarnog ponašanja, pri čemu veća percepcija ovih barijera predviđa višu sklonost sedentarnom ponašanju. Naposljetku, veća sklonost sedentarnom ponašanju predviđa izraženije poteškoće samoprocijenjenog mentalnog zdravlja.

tjelesna aktivnost, motivacija, prepreke za vježbanje, mentalne poteškoće, adolescenti

nije evidentirano