hrvatski

Životni stil i uspješno starenje

Što to znači biti aktivan i koje su dobrobiti aktivnog životnog stila istraživačka su pitanja koja već dugo privlače zanimanje znanstvenika. Aktivan životni stil ne označava osobu koja je stalno u pokretu, već uključuje postojanje i bavljenje određenim brojem izazova ili stimulacija koje ispunjavaju osobu. Razna su istraživanja pokušala utvrditi koje su to aktivnosti koje pozitivno utječu na dobrobit ljudi tijekom starenja. Pokazalo se primjerice da oni koji se bave rješavanjem križaljki imaju bolje verbalne sposobnosti, no postojanje korelacije među ovim varijablama može značiti ne samo da enigmistika poboljšava verbalne sposobnosti već i to da oni s boljim verbalnim sposobnostima rado biraju takvu aktivnost. Popis stvari kojima se stari ljudi bave uključuje vrlo raznolike aktivnosti, pri čemu kod nekih prevladava kognitivna (čitanje, dopisivanje), dok je kod drugih prisutnija tjelesna (šetanje, rad u vrtu, kućni poslovi) odnosno socijalna komponenta (telefoniranje, druženje s unucima, odlazak u klub umirovljenika). S obzirom na važnost aktivnosti koja opada u funkciji dobi, proveli smo istraživanje na prigodnom uzorku osoba (od 65 do 92 godine) kako bi utvrdili koje su najzastupljenije aktivnosti kojima se bave, te u kakvom je odnosu aktivan životni stil (određen ukupnim brojem ispitanih aktivnosti) s objektivnim i subjektivnim indikatorima uspješnoga starenja. Aktivan je životni stil mjeren popisom 21 aktivnosti pri čemu se procjenjivala učestalost bavljenja, dok je uspješno starenje operacionalizirano originalnim mjerama koje su proizašle iz dvokomponentnog modela (Pruchno, Wilson-Genderson i Cartwright, 2010). Najčešće aktivnosti kojima su se naši sudionici često bavili bile su gledanje TV-a (80.4 %), kućanski poslovi (76.1 %), šetanje (67.4 %), bavljenje unucima (63 %), telefoniranje fiksnim (54.3 %) i mobilnim telefonom (45.7 %), rad u vrtu (48.9 %) i bavljenje životinjama (33.7 %). Preliminarni su rezultati pokazali da nema značajne povezanosti između bavljenja kognitivnim aktivnostima i uspješnog starenja, a socijalne su aktivnosti značajno pozitivno povezane samo s jednim od tri mjerena indikatora objektivnog starenja (funkcionalnim sposobnostima). Najvažniji rezultat ovoga istraživanja svakako je onaj koji pokazuje da je bavljenje tjelesnim aktivnostima u značajnoj korelaciji sa svim kako objektivnim tako i subjektivnim indikatorima uspješnog starenja. Starije osobe koje se više bave tjelesnim aktivnostima ujedno imaju značajno bolje funkcionalne sposobnosti, manje doživljavaju bol i imaju manji broj oboljenja, a njihova je procjena uspješnog starenja, osjećaja dobrobiti i cjelokupnog života veća. Tjelesno vježbanje već je u prethodnim istraživanjima identificirano kao jedan od značajnih prediktora uspješnoga starenja, a naši rezultati podržavaju i proširuju takve nalaze na sve one aktivnosti koje imaju uključenu tjelesnu komponentu i sastavni su dio aktivnog životnog stila.

uspješno starenje, aktivnost, životni stil

Rad je nastao u sklopu institucijskog projekta Demografske i biopsihosocijalne odrednice uspješnoga starenje (DEBIOUS-IP-2020-23)