hrvatski

Važnost čuvara prirode javnih ustanova zaštićenih područja prirode u monitoringu bioraznolikosti: na primjeru istraživanja sisavaca pomoću foto zamki na području Nacionalnog parka Paklenica (Hrvatska)

Nacionalni park Paklenica (NP Paklenica) smješten je na planini Velebit i u njemu je utvrđena prisutnost 59 vrsta sisavaca [1]. Najznačajnije prijetnje sisavcima u Hrvatskoj su degradacija i fragmentacija staništa, krivolov i uporaba pesticida [2]. Kako bi se osigurao dugoročni opstanak divljih vrsta, potrebno je provoditi sustavna istraživanja koja uključuju reviziju popisa bogatstva vrsta, što je provedeno ovim petogodišnjim istraživanjima na području NP Paklenica, i to foto zamkama koje su postavljali i o istima brinuli čuvari prirode. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati prikupljene podatke o bogatstvu vrsta sisavaca NP Paklenice, kao i procijeniti kvalitetu i količinu podataka koje su prikupili čuvari prirode NP-a. Čuvari prirode ne moraju imati fakultetsko obrazovanje iz područja ekologije, ali uobičajeno vrlo dobro poznaju područja javnih ustanova u kojima rade. To ih, zajedno s vremenom provedenim na terenu, čini neprocjenjivim segmentom u praćenju biološke raznolikosti. U ovom istraživanju, foto zamkama koje su postavljali čuvari prirode zabilježeno je 88% vrsta srednje-velikih sisavaca od svih prisutnih srednje-velikih vrsta sisavaca u NP Paklenica zabilježenih dosadašnjim istraživanjima ekologa. Stoga, ovo istraživanje je identificiralo značajnu vrijednost čuvara prirode za praćenje biološke raznolikosti foto zamkama, budući da praćenje sisavaca putem foto zamki (postavljanje i održavanje foto zamki) nije fizički zahtjevno i može se lako uklopiti u redovite terenske zadatke čuvara prirode.

čuvari prirode, sisavci, fotozamke

nije evidentirano