hrvatski

Usavršavanje u području struke: nova dostignuća i praćenje promjena – Mehanizam i učinkovitost adsorpcije

Voda je najvažniji kemijski spoj u prirodi i osnovni uvjet za život, a prirodni vodni resursi koji se koriste kao izvori vode za ljudsku potrošnju, često sadrže povišene koncentracije pojedinih kemijskih tvari, prirodnog ili antropološkog porijekla, koji smanjuju izvornu kvalitetu sirove vode i zahtijevaju primjenu kompleksnih i skupih postupaka prerade kako bi se postigla zahtijevana zakonodavna kvaliteta vode za piće koja se distribuira stanovništvu. Skupina tvari koja je redovito prisutna u vodnim resursima su prirodne organske tvari. Prirodne organske tvari su kompleksna smjesa organskih makromolekula koje u vode dospijevaju uslijed različitih bioloških, kemijskih i fotokemijskih procesa razgradnje biljnog ili životinjskog materijala prirodno prisutnog u okolišu. Najveći udio u vodama prisutnih prirodnih organskih tvari čine huminske tvari, skupina polimeriziranih organskih kiselina kompleksne strukture i čiji je sastav često karakterističan za određeno područje i vodno tijela iz kojeg se crpi voda. Huminske tvari se prema molekularnoj masi i topljivosti dijele u tri skupine: huminske kiseline, fulvinske kiseline i humin. Povišene koncentracije prirodnih organskih tvari u površinskim i podzemnim vodama uzrokuju brojne probleme tijekom prerade i distribucije vode za ljudsku potrošnju. Mogu narušiti senzorsku kvalitetu vode, odnosno uzrokovati pojavu neugodnog mirisa i okusa vode, uzrokovati pojavu žutosmeđeg obojenja vode, narušiti zdravstvenu ispravnost vode jer mogu kompleksno vezati teške metale, pesticide i druge štetne spojeve, poticati rast bakterija u vodoopskrbnom sustavu te povećati količine potrebnih kemikalija tijekom procesa prerade vode. Najnovija znanstvena istraživanja dodatno naglašavaju problem pojavnosti prirodnih organskih tvari u vodama jer pokazuju da globalnom trendu porasta pojavnosti povišenih koncentracija prirodnih organskih tvari u vodnim cjelinama dodatno doprinose klimatske promjene, globalno povećanje prosječne temperature te otapanje ledenjaka i do sada vječno zamrznutih područja poput sjevernih područja Sibira i Aljaske pri čemu dolazi do migracije prirodnih organskih tvari u vodne resurse. Niz je postupaka kojima je moguće smanjiti koncentraciju ili ukloniti prirodne organske tvari iz vode, a odabir prikladne tehnologije uvjetovan je zastupljenošću pojedinih frakcija prirodnih organskih tvari u sirovoj vodi. U praksi se najčešće primjenjuju postupci ionske izmjene, koagulacija i flokulacija, membranska filtracija i adsorpcija. Adsorpcija je jedna od najjednostavnijih i najčešće primjenjivana metoda obrade vode u industrijskom mjerilu, zbog jednostavnosti primjene i učinkovitosti, a temelji se na sposobnosti nekih čvrstih poroznih tvari (adsorbenasa) da na svojoj površini vežu, odnosno adsorbiraju molekule plina ili molekule iz otopine (adsorbat).

adsorpcija, mehanizam, učinkovitost, obrada vode

nije evidentirano