hrvatski

Transformacija istarske prehrambene tradicije u turističkim seoskim gospodarstvima

Predmet ovog rada je promjena konteksta određenih namirnica odnosno jela, točnije -tartufa, pršuta i supenakon što su postali dijelom jelovnika istarskih agroturizama. Praćenjem promjena koje prolaze tartufi, pršut i supaod svakodnevnog obroka do važnog mjesta na turističkom jelovniku analizira se proces komodifikacije nostalgije u okviru odnosa prehrane i pamćenja. Kombinacijom simboličke perspektive i teorije sjećanja koju je predložio David Sutton promatra seproces promjene svakodnevnih i svečanih obroka koje su vlasnici obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava konzumirali u djetinjstvu do obroka koje nude svojim gostima (turistima). Prilagodbom jelovnika u smislu obima obroka, svakodnevnom ponudom mesnih obroka, ponudom namirnica koje su se u tradiciji jele samo u specijalnim prilikama (pršut), inovacijama u pripremanju i serviranju jela (posebno kod serviranja supe kako bi se zadovoljili higijenski uvjeti) i ponuda jela koja nisu bila dio svakodnevnog tradicijskog obroka na selu, samo su neke od promjena koje je diktiralo moderno društvo. Teorija sjećanja koja donosi pojam nostalgije u kombinaciji sa političko-gospodarskim pristupom daje okvir za analizu procesa komodifikacije namirnica/jela (pršut, supa) putem unifikacije postupaka pripremanja ili serviranja ali i komodifikaciju nostalgije u turističke svrhe (ponude obiteljskih seoskih gospodarstava –ovdje konkretno na primjeru tradicijske prehrane). Promatrajući tartufe, pršut i supune samo kao kulturni trag, već i kao kulturni znak, odnosno kao namirnice/jela koja nam pokazuju u kojem smjeru se odvijaju promjene (vidi Fiddes, 2002) unutar istarske prehrambene tradicije, jasno je da će u budućnosti biti teško odrediti koje su namirnice ili jela dio nove tradicije, a koje su se promijenile pod utjecajem turizma.

Istra, tartufi, gastronomski identitet, ruralni turizam, tradicijska prehrana

nije evidentirano