hrvatski

Novigradska kula kao heterotopija krize i devijacije u romanu Augsta Šenoe Kletva

Suvremeni književnoznanstveni pristupi, nasljedujući tzv. prostorni obrat u humanističkim disciplinama, fenomen prostora sagledavaju znatno složenije od jednostavnog „mjesta radnje“, čak i od njegovih morfoloških, geografskih ili geopolitičkih obilježja. Prostor se otkriva kao reprezentacijski fenomen i percipira kao rezultat društvenih i kulturnih diskurzivnih praksi koje ga oblikuju, s polaznim pretpostavkama o vremensko- prostornoj cjelovitosti (na temelju koje je već M. Bakhtin teoretski postavio pojam kronotopa). U ovom će se radu analizirati prostor novigradske kule u posljednjem i najopsežnijem Šenoinu povijesnom romanu Kletva (1882.) na temelju teorije Michela Foucaulta o heterotopijama, prostorima protu-smještanja, mjestima izvan svih mjesta, no čiji se položaj ipak može realno odrediti. M. Foucault heterotopiju dovodi u izravnu vezu s utopijom, u smislu da među njima dolazi do miješanja i zrcaljenja. Utopija je također ne-mjesto, kao što je to i odraz u zrcalu. U Šenoinoj Kletvi, čija se radnja događa krajem 14. stoljeća, političku utopiju predstavlja pod zajedničkim vladarom ujedinjen prostor hrvatskoga kraljevstva, dok je prostor novigradske kule, koji služi kao tamnica, mjesto ubojstva kraljice Jelisavete Kotromanić. U Šenoinu tumačenju ono je posljedica mletačke spletke, zbog kojega će nastati dublji razdor među hrvatskim plemstvom i u konačnici rezultirati potpunom propašću inicijalne ideje. Tamnica u novigradskoj kuli tako predstavlja heterotopiju krize i devijacije (prema M. Foucaultu, to je prostor rezerviran za pojedince u stanju krize, čije ponašanje odstupa od uobičajenog ili očekivanog, kako je karakterizirana sama kraljica, a kasnije će to biti i njezina kćerka Marija). Heterotopologija predstavlja čitanje toga različitoga prostora, s obzirom na zbiljski, u ovom slučaju fikcijom posredovani povijesni prostor Hrvatske 14. stoljeća u romanu (Kaptol i Gradec, dalmatinski gradovi: Zadar, Omiš, Novigrad i dr.), ali pri čemu razumijevanje heterotopije kao prostora iluzije razobličuje iluzornost realnoga svijeta, konkretno političke utopije koji tematizira Šenoa, uvijek aludirajući i na aktualni trenutak u kome stvara svoje posljednje djelo. SUMMARY In contemporary literary approaches, inheriting the so-called spatial turn in humanistic disciplines, the phenomenon of space is perceived much more complex than a simple "place of action", even than its morphological, geographical or geopolitical features. Space is revealed as a representational phenomenon and perceived as the result of social and cultural discursive practices that shape it, with initial assumptions about temporal-spatial integrity (on the basis of which M. Bakhtin already theoretically set the notion of chronotope). This paper interprets the inner space of the Novigrad’s tower (Fortica) in Šenoa's last and most comprehensive historical novel, The Curse (1882). The research is based on Michel Foucault's theory of heterotopias, spaces of counter- location, places outside all places, but whose position can still be realistically determined. Foucault brings heterotopia into direct connection with utopia, in the sense that there is mixing and mirroring between them. Utopia is also a non- place, as is the reflection in the mirror. In Šenoa's The Curse, which takes place at the end of the 14th century, political utopia is represented by a united space of the Croatian kingdom under a common ruler, while the inner space of the Novigrad tower, which serves as a dungeon, is the place of murder of queen Jelisaveta Kotromanić. In Šenoa's interpretation, it is a consequence of the Venetian conspiracy, which will cause a deeper rift among the Croatian nobility and ultimately result in the complete collapse of the initial idea. The dungeon in the Novigrad tower thus represents a heterotopia of crisis and deviation (according to Foucault, it is a space reserved for individuals in a state of crisis, whose behavior deviates from the usual or expected, as characterized by the queen herself, and later her daughter Marija). Heterotopology is a reading of this different space, given the real, in this case fiction- mediated historical space of 14th century Croatia in the novel (Kaptol and Gradec, Dalmatian cities: Zadar, Omiš, Novigrad, etc.), but understanding the heterotopia as a space illusions exposes the illusoryness of the real world, specifically the political utopia that thematizes Šenoa, always alluding to the current moment in which he creates his last work.

prostorni obrat, heterotopija, August Šenoa, Kletva, hrvatska književnost 19. stoljeća

nije evidentirano