hrvatski

Gulikože, buntovnici i pogibeljni aktivisti. Počeci radničkog organiziranja na području Broda na Savi (1873. – 1914.)

Kao i u ostatku pretežno agrarne Slavonije, nešto izraženija industrijalizacija na području Broda na Savi i okolice započela je relativno kasno, na izmaku 19. stoljeća. Naime, od 1870-ih ondje se otvaraju poduzeća poput ciglane, pivovare, pecare, te parnog mlina i pilane. Dakako, na daljnji razvoj grada uvelike je utjecala i izgradnja željezničke pruge 1878. godine koja ga je povezala s Vinkovcima i Daljem. Kao vrlo važan tranzitni grad na magistrali između Zagreba i Zemuna, Brod na Savi počeo je privlačiti radnu snagu iz pasivnih krajeva poput Like i Gorskog kotara. Uz sve to, u posljednja tri desetljeća 19. stoljeća grad je doživio određeni demografski rast, povećavši svoju populaciju početkom 1870-ih s nešto više od tri tisuće stanovnika na njih šest i pol tisuća u prvim godinama 20. stoljeća. U okolnostima dinamičnih migracija, industrijalizacije te posljedične promjene postojećih društvenih i ekonomskih odnosa, sve brojnije brodsko radništvo nastojalo je artikulirati svoje zahtjeve te izboriti, prije svega, bolja primanja i reducirano radno vrijeme. Pritom, njihove su ideološke pozicije varirale od utopijskog socijalizma i komunizma do anarhizma i socijaldemokracije. U tom pogledu, zamisli o formiranju organizacija usmjerenih prema uzajamnoj radničkoj pomoći u slučaju bolesti ili ozljede na radu nastale su već početkom 1870- ih. Ovakva gibanja nisu mogla proći nezapaženo stoga je, primjerice, 1880. godine Zemaljska vlada obaviještena da je jedan brodski urar član „budimpeštanskog socijaldemokratskog udruženja“ te da je isti u kontaktu s Marxovim bliskim suradnikom, Mađarom Leóm Frankelom. Takve su dojave gotovo u pravilu rezultirale uspaničenom reakcijom represivnih organa Banske Hrvatske, odnosno opsežnim policijskim istragama, uhićenjima i suđenjima. Iako su međunarodno organizirani radnici sve glasnije isticali zahtjeve o osmosatnom radnom danu, neki su Brođani 1890-ih dnevno radili i do 17 sati, poput mjesnih opančara. Nadalje, zahvaljujući agitaciji Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije radikalizirano je i nezadovoljno seljaštvo u mjestima brodskog kotara. Miloš Krpan, učitelj i svojevrsni pučki tribun koji je kapitaliste u svojim člancima opisivao kao „gulikože“ i „socijaloždere“, tada se nametnuo kao jedan od najvažnijih aktivista na brodskom i širem slavonskom području. Desetak godina kasnije, tijekom velikih radničkih štrajkova u Brodu na Savi 1906. i 1907., ponovno je bio jedna od vodećih figura među buntovnim radnicima. Bez obzira na sve odvažnije javne istupe, brodsko radništvo do početka Prvog svjetskog rada uglavnom je živjelo u oskudici, hraneći se loše, jedva preživljavajući izdvajajući pozamašne iznose za visoke stanarine te radeći u klaustrofobičnim, sparnim i vlažnim prostorijama. Samim time, aktivističke inicijative usmjerene prema poboljšanju radnih i životnih uvjeta nastavile su je javljati i u međuratnom razdoblju.

Brod na Savi, radnički pokret, 19. stoljeće

nije evidentirano