hrvatski

Interdisciplinaran pristup Miroslava Krleže pri prosuđivanju nauka Immanuela Kanta

U opusu hrvatskog polihistora Miroslava Krleže (1893–1981) prisutne su i prosudbe o nauku brojnih filozofa, pa tako i o njemačkom filozofu Immanuelu Kantu (1724–1804). Ali, usprkos tome što se Krleža o Kantovu nauku očitovao često, štoviše 1924. godine posvetio mu je i zaseban članak (»O dvestogodišnjici rođenja Imanuela Kanta«), krležolozi su, prema mojim spoznajama, do sada rijetko ili pak uzgredno ukazivali na Krležine stavove o tom znamenitu njemačkom filozofu. Naime, do danas su, ponovno prema mojim spoznajama, objavljena tek dva kratka teksta koja su posvećena Krležinim promišljanjima o Kantu. Napisao ih je povjesničar umjetnosti Andrej Žmegač za natuknice enciklopedije Krležijana: jedan za natuknicu »Kant, Immanuel«, a drugi za natuknicu »‘O dvjestagodišnjici rođenja Immanuela Kanta’«. Prosuđivanju Kantova nauka Krleža je u svojem opusu pristupio, među ostalim, interdisciplinarno. Naime, očekivano ga je prosuđivao iz filozofske, posebice iz logičke, spoznajnoteorijske i etičke perspektive, ali i iz, također očekivano, perspektive književnosti, posebice u dramama, novelama i romanima. Međutim, prosuđivao ga je i iz perspektive povijesti, politike i umjetnosti, pa čak i iz perspektive medicine, kao i antropologije. Kantov nauk Krleža je pritom nerijetko kritizirao i razumijevao bliskim srednjovjekovlju, pri čemu izdvajam tvrdnje iz već spomenuta članka »O dvestogodišnjici rođenja Imanuela Kanta«, u kojem stoji da je u tom nauku »sve neprobojno kao tvrđavni bedem u srednjem vijeku« i da »Kant miriše po alhemijskom sumporu i magiji«. Ali, često je ukazivao i na njegovu iznimnu vrijednost i utjecaj. Tako je, primjerice, u eseju »Francisco José Goya y Lucientes« (1926) ustvrdio da je 18. stoljeće bilo stoljeće »Kanta i Mocarta« te da je Kant jedan od »giganata« i jedna od »monumentalnih figura«, dok je u polemičkom spisu »Dijalektički antibarbarus« (1939) izvijestio da je »citirao Velikoga Immanuela«.

Miroslav Krleža, Immanuel Kant, interdisciplinarnost

The opus of the Croatian polymath Miroslav Krleža (1893–1981) contains his judgment of the teachings of numerous philosophers, including the German philosopher Immanuel Kant (1724–1804). However, regardless of the fact that Krleža often expressed his thoughts on Kant’s teaching, moreover he devoted a separate article to it in 1924 (“On the Occasion of the Bicentenary of Imanuel Kant’s Birth”), researchers of Krleža have, according to my knowledge, rarely or incidentally pointed out his attitudes towards that eminent German philosopher thus far. In fact, two short texts regarding Krleža’s thoughts on Kant have been published until the present day. Both of them were written by art historian Andrej Žmegač for the entries of the Krležijana encyclopedia: one for the entry “Kant, Immanuel,” and the other for the entry “‘On the Occasion of the Bicentenary of Immanuel Kant’s Birth’.” When he was judging Kant’s teaching in his opus, Krleža took, among others, an interdisciplinary approach. As expected, he judged Kant from a philosophical perspective, especially from the perspective of logic, theory of knowled