hrvatski

ISTRAŽIVANJE KVALITETE PROCESA PISMENOGA IZRAŽAVANJA STUDENATA

U okviru modela Zimmermana i Risemberga (1997), koji najbolje objašnjava procese samoregulacije učenja u području pismenoga izražavanja, u kvantitativnom i kvalitativnom dijelu istraživanja ispitani su procesi akademskoga pisanja na materinskom jeziku kod studenata društveno- humanističkog usmjerenja. Kvantitativni dio istraživanja napravljen je na uzorku od 104 studenta preddiplomske i diplomske razine u kojem je ispitana kvaliteta napisanih eseja na temu Položaj hrvatskog jezika u globalnim procesima prema kriterijima s državne mature u dvjema točkama mjerenja kako bi se utvrdilo dolazi li do pomaka u kvaliteti pismenoga izražavanja pod utjecajem formalnog iskustva učenja materinskog jezika u visokoškolskoj nastavi. U okviru kvalitativnog dijela istraživanja napravljeni su grupni intervjui u dvjema fokus skupinama – boljih i lošijih studenata u akademskom pisanju. Rezultati ovog dijela istraživanja pokazuju cijeli niz razlika u uporabi kognitivnih, metakognitivnih, motivacijskih i emocionalnih procesa i čimbenika pismenoga izražavanja kroz cjelokupnu vertikalu obrazovanja između boljih i lošijih autora tekstova. Rezultati ovog istraživanja mogu pomoći nastavnicima u poučavanju materinskog jezika i samoregulaciji učenja u području pismenoga izražavanja s ciljem povećanja njegove kvalitete kod učenika i studenata. To je naročito važno jer cijeli niz istraživanja, i u svijetu, i u Republici Hrvatskoj, pokazuju da je pismeno izražavanje zanemarena jezična djelatnost te da se uz čitanje kao njezin preduvjet mora poučavati i zasebno pomno razrađenim instrukcijama i programima koji obuhvaćaju procesno učenje i uvježbavanje (meta)kognitivnih i afektivnih procesa i čimbenika pisanja u kolaborativnoj i didaktički raznolikoj okolini u skladu s konstruktivističkim pristupima učenju.

afektivni čimbenici pisanja, akademsko pisanje, konstruktivistički pristupi učenju, (meta)kognitivni procesi pisanja, pismeno izražavanje

nije evidentirano